Ramić Ćamil i ostali: Galama u ZOIL-u

Suad Moćević je ispričao da je početkom 1993. u ZOIL otišao posjetiti komšije iz Čajniča, za koje je čuo da su zarobljeni, kako bi popričao s njima.

On je kazao da je osoba po nadimku Miki sjedila u kancelariji, te pozvala stražara da dovede trojicu zarobljenika, što je i učinjeno. Objasnio je i da su zarobljenici bili raspoređeni u tri kancelarije.

Moćević je naveo da je u prvoj kancelariji razgovarao sa Čedom Popovićem, zatim otišao kod “prvog Mašića“, a onda u kancelariju u kojoj je bio “drugi Mašić“.

“Čujem galamu da Mustafa Stovrag pita Čedu Popovića ko mu je ubio familiju. Čedo se kune da ne zna ko je ubio“, kazao je svjedok te je, nakon predočenog iskaza iz istrage prema kojem je rekao da je čuo jauk, kazao da je Popović plakao i kleo se.

Tužiteljica Marijana Čobović mu je također predočila i dio zapisnika iz istrage u kojem je kazao da je, kada se vratio u kancelariju gdje je bio Čedo, “on bio pretučen, a Mustafa držao palicu, odnosno policijski pendrek“, a Moćević je pojasnio da ne vjeruje da je rekao da je bio pretučen.

“Nisam vidio da je pretučen, nisam vidio da ga je tukao“, kazao je svjedok i dodao da ne zna kako stoji u zapisniku za koji je ustvrdio da ga je potpisao, ali da se neugodno osjećao i da bi potpisao bilo šta samo da ode s mjesta gdje je davao iskaz.

Tužiteljica Čobović ga je podsjetila i na zapisnik prema kojem je naveo da ostaje kod ranije izjave i upitala da li je tako bilo, na šta je on odgovorio: “Ako jeste, jeste“.

Moćević je svjedočio na suđenju Ćamilu Ramiću koji je sa Himzom Selimovićem i Ramizom Mićivodom optužen za zločine počinjene od 1992. do 1994. nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada. S njima se sudi i Mehmedu Dobrači, kome su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima i civilima počinjeni 1995. na području Rogatice i Goražda.

S njima je bio optužen i Mustafa Stovrag, ali je njegov predmet razdvojen.

Na današnjem ročištu saslušan je i Rifet Šabanović, koji je započeo svjedočenje krajem oktobra, a koje je bilo prekinuto jer se nije osjećao dobro.

Tada je ispričao, između ostalog, da je kao nekadašnji pripadnik Vojne policije bio sudionik akcije na Meremišlju, kada su četvorica zarobljenika dovedeni u pritvor u kući u Međeđi.

Tužiteljica Čobović ga je danas pitala ko je bio zadužen za bezbjednost zarobljenika, na šta je odgovorio da je to bio izvjesni Hamed Zilić, te kazao da se ne sjeća šta je rekao u istrazi.

Nakon predočenih razlika, Šabanović je kazao i da “ne zna više šta bi rekao“, da je izgubljen jer je slabog zdravstvenog stanja, kao i da je imao dva smrtna slučaja u porodici u dva mjeseca.

Kada je upitan zašto ranije nije pominjao Zilića, svjedok je odgovorio da mu “naiđe tako da se nečega sjeti“.

U nastavku svjedočenja Šabanović je naveo da su bila četvorica zarobljenika.

“Poslije se pričalo da je jedan otplovio prema Višegradu“, kazao je, dodavši da zarobljenike nije niko maltretirao dok je on bio tu, ali nije znao da li su maltretirani kada nije bio.

Tužilaštvo je predočilo dio iskaza u kojem je tvrdio da su zarobljenici tučeni, što je svjedok negirao.

U unakrsnom ispitivanju naveo je da mu nisu poznata pravila Vojne policije i vojne bezbjednosti.

Suđenje će se nastaviti 15. januara.