Dragomir Obradović (lijevo) pred Sudom Bosne i Hercegovine. Foto: BIRN BiH
Idriz Kazazović je ispričao da je prije rata živio u Knežini i radio u magacinu “Trgoprometa” na Sokocu, te kako su ga u julu 1992., dok je pomagao u kosidbi njive Hamida Imamovića, trojica vojnika – od kojih je poznavao jednog – pokupila u pinzgauer. Prethodno mu je ispaljen rafal iznad glave. S njima je odvedena Imamovićeva supruga i stavljeni su im povezi na oči.
U kamionu je, prema riječima svjedoka, već bio zarobljen Agan Ramić. Odvedeni su u podrum jedne zgrade, gdje su Kazazovića pretukli, pa vodili na ispitivanje.
“Ja sam imao sve vrijeme povez na očima. Udarali su me svuda. Čuo sam Branu Radovića kako govori: ‘Gdje si, bivši direktore? Šta je, nije ti valjala srpska država?’ Čuo sam još jednom kada mi je nešto rekao, nakon toga sam onesvijestio”, kazao je svjedok.
Kazazović priča da su ga, kada se probudio, vodili na sprat zgrade i ispitivali ko ima oružje i radiostanicu, a pretpostavlja da se ta zgrada nalazi u blizini škole u Sokocu.
Svjedok je ispričao kako su ih iz zgrade odvezli prema Knežini i prije sela izbacili iz kamiona. Rekao je da je hiljadu ljudi iz Knežine krenulo preko šume i sela prema Olovu, gdje su već bili članovi njegove porodice. Naveo je kako su tenkovi s Kožare krenuli granatirati sela Babine i Šaševce, te srušili džamiju u Knežini staru 600 godina.
Za ubistva 44 muškaraca 22. septembra 1992. godine u Novoseocima optuženi su Dragomir Obradović, u svojstvu komandira Stanice javne bezbjednosti Sokolac, Momčilo Pajić kao komandir čete Vojne policije Druge romanijske motorizovane brigade i Aleksa Gordić u svojstvu njegovog zamjenika, bivši vojni policajac Nikola Koprivica te Miladin Gašević kao zamjenik komandira Izviđačke čete, a Momir i Branislav Kezunović, Željko Gašević i Jadranko Šuka kao pripadnici te jedinice.
Obradovićeva Odbrana je pitala svjedoka da li su ga napadali komšije Srbi, na šta je odgovorio da nisu nikada, nego su im pomagali.
Branilac Nenad Rubež je pitao svjedoka da li je bilo riječi o čišćenju sela, na šta je rekao da se narod samoorganizovao jer nije bilo sigurno, na šta su ih upozorile komšije. Rubež je konstatovao da im policija nije mogla pomoći, na šta je svjedok odgovorio da to ne zna.
Na suđenju su pročitani iskazi svjedoka koji su preminuli, među kojima je Predrag Krsmanović koji je u izjavio naveo da je u septembru 1992. imenovan za načelnika Stanice javne bezbjednosti (SJB). U iskazu je rekao da su prije zločina u Novoseocima poginula tri vojnika Vojske Republike Srspke što je, kako je čuo, isprovociralo vojsku.
“Ništa nije bilo bezbjednosno interesantno u Novoseocima. Mještani su potpisali lojalnost sprskoj vlasti. Nisu se smjeli kretati, mi smo im kupovali često namirnice”, navodi se u iskazu Krsmanovića.
Nenad Rubež je rekao da bi svjedoka, da je prisutan, pitao da potvrdi da “policijska stanica Sokolac nije učestvovala u zločinu u Novoseocima”.
Veljko Borovčanin u iskazu koji je pročitan navodi kako je čuo da su vojska i izviđači bili u Novoseocima, i ne zna gdje je taj dan bio Obradović.
Radomir Binjić je iskazu ispričao da je bio načelnik SJB-a Sokolac 1992. i da je učestvovao u sjednicama Kriznog štaba.
“Oni meni nisu vjerovali. Od mene nikad ništa nije traženo. Umjesto mene, odluke je potpisivao Dragomir Obradović”, navodi se u iskazu ovog svjedoka, koji je također čuo da je vojska bila u Novoseocima.
Suđenje se nastavlja 28. decembra.
