Hadžić i ostali: S Durakom bio u akciji na Čemerno

Na početku najavljen kao zaštićeni svjedok, Emir Zora je rekao da će svjedočiti javno, nakon čega je Vijeće ukinulo raniju odluku kojom mu je bio dodijeljen pseudonim. On je kazao da je bio u rezervnom sastavu policije u selu Solakovići odnosno Ljubina, a da je Enes Durak bio aktivni policajac. Prisjetio se polaska u akciju.

“Krenulo se prema Koritima, trebalo je da se ide prema Čemernom. Enes me vraćao, ali ja sam htio da idem kao bolničar“, kazao je Zora, dodajući da je u Koritima bilo vojske iz Kaknja i Breze.

Ispričao je da su na planini Dernek krenuli u tri pravca prema Čemernom, a da je on bio s Durakom i drugim policajcima. Naveo je da je Durak imao pancir, automatsku pušku i pištolj, ali ne zna ko je komandovao. Nakon što ga je tužilac Vladimir Simović podsjetio da je u istrazi izjavio da je Durak komandovao, svjedok je rekao da je on bio najstariji pošto je bio aktivni policajac.

“Zadatak je bio da se unište haubice, da se oslobodi Čemerno“, rekao je Zora, pojašnjavajući da se vjerovatno mislilo na razoružavanje i zarobljavanje, mada njemu nije poznato da je neko bio zarobljen.

Ispričao je da se na početku akcije zapucalo i da je njegov kolega Azmir Halilović bacio bombu koja se odbila od štok i ranila ga, usljed čega je kasnije preminuo. Naveo je da je s Durakom pružao pomoć Haliloviću, kao i Nerminu Bešliji, koji je takođe ubrzo ranjen. Svjedok je kazao da su izvlačili ranjene.

“Durak i drugi krenuli su ispred nas. Jedno vrijeme sam ga vidio, dalje nisam“, rekao je svjedok.

Dodao je da je u selu vidio troje mrtvih muškaraca i žena. Naveo je da poslije čuo kako je kod haubica poginuo pripadnik njegove jedinice, Velibor Vidaković.

Na pitanja Durakove Odbrane, svjedok je rekao da je bilo razmjene vatre i da je srpska vojska pružala otpor. Braniocu Ifetu Feragetu je potvrdio da mu je tokom davanja izjave u istrazi pozlilo i da je bio vrijeđan da je “Cigan”, te da mu je ostao veliki strah.

Tužilac Simović ga je pitao šta je njemu u istrazi rekao od čega mu je ostao strah, na šta je Zora rekao da mu je ostao i od previjanja ranjenog saborca.

Vijeće je pitalo svjedoka da pojasni navode u vezi s pružanjem otpora i ko je prvi zapucao. On je rekao da se pucalo sa svih strana.

“Mi smo napadali, branili su se oni, srpska vojska“, rekao je Zora.

Za napad na Čemerno optuženi su bivši pripadnici Teritorijalne odbrane te aktivnog i rezervnog sastava policije Džemal Hadžić, Teufik Turudić, Džemal Smolo, Senad, Haris i Benjamin Sikira, Enes Durak, Mirsad, Nusret i Mirzet Bešlija te Nehru Ganić. Prema optužnici, oni su 10. juna 1992. napali Čemerno – pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine – što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Svjedok Ferid Bešlija kazao je da je živio u Koritima do marta ili aprila 1992. i da su tu organizovali straže, ali nije bilo formalne vojne organizacije. Tužilac ga je podsjetio da je istrazi naveo da je Nusret Bešlija bio komandir čete, ali je svjedok rekao da to nije tačno.

„Nusret Bešlija je bio predsjednik Mjesne zajednice. Uživao je autoritet pa mu je možda nekad neko rekao komandire“, rekao je svjedok.

Dodao je da je negdje u februaru bilo kontakata s mještanima Čemernog i da se sjeća da im je Nusret Bešlija govorio da se ne trebaju brinuti, da neće napadati jedni druge.

Suđenje se nastavlja 21. decembra.