Nešković Zoran i ostali: Zatvaranje u “Rasadniku”

Svjedok s pseudonimom M-1 ispričao je kako je krajem jula 1995. zarobljen u Žepi te s još jednom osobom sproveden prvo u hotel u mjestu Borike, a poslije u Rogaticu, u “Rasadnik”, gdje je boravio sve do razmjene u januaru 1996. godine.

Na pitanje tužioca Dževada Muratbegovića, prisjetio se da je bio zatvoren u jednoj prostoriji zajedno sa Amirom Imamovićem i Mehmedom Hajrićem, gdje su bili izolovani od ostalih oko 40 zatvorenika, koje je viđao samo tokom izvođenja zbog hrane.

Izjavio je kako su krajem septembra on i neki drugi zatvorenici izvedeni da razvode struju u nekim objektima u mjestu Borike, te da je tada saznao kako su čuvari bili Panto, Đerić i Dragan, ali je dodao da su stražari prema njemu bili korektni i da nije bilo fizičkog ni psihičkog maltretiranja.

Na pitanje o zaštićenom svjedoku M-2, kazao je kako ga je u “Rasadniku” sreo prvi put neposredno pred razmjenu.

Govoreći o sudbini Imamovića i Hajrića, s kojima je bio zatvoren u istoj prostoriji, svjedok je ispričao da ih je nakon dvije sedmice iz prostorije izveo Panto Pantić, te da ih nikada više nije vidio.

Naknadno, dok je putovao na razmjenu, od M-2 je saznao da su Hajrića i Imamovića tukli negdje u Rogatici, te da je Imamović odmah ubijen, dok je Hajrić izveden nakon nekoliko dana i ubijen.

Zoran Nešković, Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet optuženi su po 46 tačaka optužnice za nečovječno postupanje, ubistvo i seksualno zlostavljanje počinjene nad civilima u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici od kraja jula do 22. decembra 1995. godine.

Nešković je optužen u svojstvu komandira zatočeničkog objekta, a ostali optuženi u svojstvu stražara u “Rasadniku”, gdje je bilo zatočeno više od 40 muškaraca bošnjačke nacionalnosti s područja Rogatice, Žepe i Srebrenice, od kojih je većina bila starosti oko 60 godina, te dva maloljetnika, kao i više od deset lica kojima je bila potrebna ljekarska pomoć.

Svjedok Ahmo Hodžić ispričao je da je početkom rata s porodicom napustio rodno mjesto Osovo i otišao u Žepu, gdje im se pridružio i njegov otac tokom 1993. godine. U Žepi je, kako je dodao, boravio sve do pada, kada se odlučio otići za Goražde, a oca je posljednji put vidio nadomak Žepe, gdje mu je rekao da će ići preko rijeke Drine, da se preda u Srbiji.

Hodžić je izjavio kako mu je nakon rata bivši komšija Jusuf Kačević ispričao da mu je otac doveden u “Roteks” u Rogatici. Komšija mu je tada spominjao da je vidio Rajka Kušića i Pantu Pantovića, a svjedok je dodatno saznao da mu je otac odveden u “Rasadnik”.

Protiv Kušića, nekadašnjeg komandanta Rogatičke brigade VRS-a, u Beogradu se vodi sudski postupak zbog zločina počinjenih u Rogatici.

Svjedok je kazao da su posmrtni ostaci njegovog oca pronađeni u masovnoj grobnici u mjestu Vragolovi, s posmrtnim ostacima još sedam osoba.

Nastavak suđenja zakazan je za 15. januar 2024. godine.