Radić Pero i ostali: Za svjedoka optuženi bio glavni i sve naređivao

Svjedok Selim Islamović ispričao je da je Radić sa još dvojicom dolazio u Jusiće u aprilu 1992. i kazao im da je Jugoslovenska narodna armija (JNA) “odlučila” da treba da predaju oružje. Rekao je da je njegov rođak kazao Radiću da se JNA raspala i da je to sada četnička vojska.

“Pero je rekao: ‘Je li tako?’ i otišli su… Poslije dva dana, granate su padale oko sela”, naveo je svjedok.

Kazao je da je tada sa još trojicom otišao u obližnju šumu, odakle su ih pokupili i odveli na stanicu u Jusićima.

“Tu je naredio Pero Radić da se donese oružje. Bio je u uniformi, imao je šmajser, motorolu…” prisjetio se Islamović, dodavši da su mještani donijeli pištolje i puške.

Izjavio je da je tu bio i Vlado Ristanović, koji je od jednog mještanina tražio da “preda pištolj od sina”, a kada je ovaj rekao da nema, Ristanović je kazao da će ga prijaviti.

Svjedok je naveo da je Radić rekao muškarcima da idu u Mahmutovu kuću i da ih je tu bilo oko 40, a da su žene bile u drugoj kući. Islamović je ispričao kako je izveden iz kuće i kako je na kraju s još jednim mještaninom uveden u drugu kuću, u koju je jedan vojnik ubacio bombu. Kazao je da su se bili sakrili u drugu prostoriju kada je bomba eksplodirala, a da ga je vojnik poslije maltretirao, tjerajući ga da hoda bos po slomljenom staklu i da trči uz i niz stepenice.

Kada su izašli, kako je ispričao, naišao je komšija Milan Galić, kome je rekao da ga optužuju za kopanje rovova oko sela, a koji je onda otišao i kazao vojnicima da on garantuje za njega. Nakon toga su ih vojnici pustili i vratili su se u Mahmutovu kuću.

Svjedok je naveo da im je Radić poslije određenog vremena rekao da može ići kući ko želi.

“Govorili su nam da nam neće faliti ni dlaka s glave, da možemo da se vratimo, da ćemo biti mirni… Vjerovali smo, pogotovo Peri”, izjavio je Islamović navodeći da je Pero bio glavni.

Kazao je da je 27. maja otišao za Beograd, gdje je ranije radio, i da je u Zvorniku dobio potvrdu za odlazak. Od mještana Jusića koji su radili u Beogradu čuo je da je selo popaljeno a narod pobijen. Stigao je do Austrije i nakon nekoliko mjeseci saznao je da su mu majka i najmlađi brat izbjegli. Dodao je da mu otac i druga braća tada nisu bili u Jusićima, a da su “neki mještani pronađeni u grobnici”.

Radić i Ristanović optuženi su s Božom Vidovićem, Petkom Tomićem i Brankom Studenom za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića u maju 1992. godine.

Radićev branilac Aleksandar Čokeša pitao je svjedoka zbog čega u istrazi nije naveo optuženog kao lice koje im je reklo da idu u Mahmutovu kuću, kao i da se poslije mogu vratiti svojim kućama.

“Možda u tom momentu nisam izjavio… Dobio sam poziv, vratio mi se film”, kazao je Islamović.

Tužiteljica Zorica Đurđević pročitala je dio iskaza u kojem je svjedok naveo: “Prema njegovom ponašanju, shvatio sam da je Pero glavni”, na šta je Čokeša rekao da to nema veze sa njegovim pitanjem.

Na pitanja branioca Radivoja Lazarevića, svjedok je kazao da ga na putu za Beograd nije niko dirao. Rekao je da ne zna da su Srbi iz susjednog sela Odžačine imali problema dan prije nego što su oni upućeni u Mahmutovu kuću.

Potvrdio je da se Ristanović poslije rata pomagao sa njegovim amidžićem.

Suđenje se nastavlja 26. decembra.