Matuzović i ostali sa advokatom Vladom Adamovićem. Foto: BIRN BiH
Svjedok Ivo Komšić ispričao je u Državnom sudu da se – nakon održavanja referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine i jasnih naznaka da srpski političari to neće prihvatiti – dobrovoljno prijavio u Ministarstvo odbrane, kako bi pomogao pri uspostavljanju Teritorijalne odbrane (TO) BiH.
On je kazao da Štab TO-a nije mogao kontrolisati područja u kojima su Srbi već preuzeli vlast te se, pod uticajem rata iz Hrvatske, u Bosni i Hercegovini formira Hrvatsko vijeće obrane (HVO), kojim od septembra 1993. godine komanduje “Hrvatska zajednica Herceg-Bosna”.
Svjedok Komšić je podsjetio na sporazum tadašnjih predsjednika Hrvatske i Srbije – Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića –od 25. marta 1991. godine u kojem je dogovorena podjela BiH.
“Ovim sporazumom predviđeno je da Posavina pripadne srpskoj državi“, rekao je Komšić, te dodao da je to bio razlog zašto se Hrvatska vojska, koja je osvojila područje do Doboja, povukla i napustila BiH.
“Jedino je ostala vojska u Orašju, kojom je komandovao general Đuro Matuzović“, rekao je Komšić, navodeći da su oni bili i vojno i logistički naslonjeni na Hrvatsku iz koje su vršili pritiske da se Hrvati povuku i napuste Orašje.
“Đuro to nije želio, govorio je da ne može napustiti narod“, izjavio je Komšić.
Nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, prema riječima svjedoka, u martu 1994. godine u Orašju je uspostavljena administrativna komanda Armije BiH.
Đuro Matuzović je optužen sa Markom Dominkovićem, Ivom i Tadom Oršolićem, Josom Nedićem, Markom Blažanovićem, Matom i Antom Živkovićem, Stjepom Đurićem i Mirkom Jurićem za progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama počinjenim u Orašju.
Drugi svjedok Odbrane optuženog Matuzovića, general Vahid Karavelić, ispričao je da je imenovan za komandanta Okružnog štaba TO-a Tuzla, gdje je “zatekao rasulo”.
“Kada su TO napustili Srbi i Hrvati, teško je bilo uspostaviti bilo šta“, rekao je Karavelić.
On je kazao da Vrhovna komanda Armije BiH – Predsjedništvo BiH, te Glavni štab, nisu tokom 1992. i 1994. godine imali komandu nad Orašjem.
Odgovarajući na pitanje branioca Vlade Adamovića, svjedok je rekao da je korpus ekvivalent zbornom području, a komandant korpusa je odgovoran za sve što se dešava na teritoriji tog korpusa, bez obzira na komandire brigada i bataljona.
Svjedok je pojasnio da se istureno komandno mjesto (IKM) formira zbog daljine u odnosu na osnovno komandno mjesto i nemogućnosti stalnog uvida u dešavanja, te problema u rukovođenju.
“Kada postoji negdje IKM, njegov komandant je glavni i on komanduje svim jedinicama na tom području. Komandant brigade ili korpusa ne može odbiti njegovu naredbu“, objasnio je svjedok.
Tužitelja Milanka Kajganića zanimalo je da li je na malom području potrebno formirati IKM, na što je svjedok, navodeći primjer iz svoje službe kada je bio komandant Prvog korpusa, rekao: “Ako su se istovremeno odvijale borbe na više lokacija, onda sam ja slao svoje oficire iz komande kako bi pomogle komandirima na liniji i to se može smatrati IKM-om“.
Suđenje se nastavlja 29. novembra.
