Lasica i Milović: Smrt sestre, braće, oca i supruge

Elvira Hatić živjela je u naselju Lozje, u ulici koja sada nosi naziv 25. maja, kada su ih 1992. godine probudile detonacije i kada su napadnuti. Hatić je kazala da se s majkom i sestrom te drugim komšijama sakrila u kući Ibrahima Bogdanića.

Rekla je da su njih tri među posljednjima napustile kuću i da se pucnjava pojačala kad su stigli na cestu.

“Majka nas je gurnula, ležale smo na cesti. Po nama je pucalo. Vidjela sam kroz travu kako meci prolijeću, puši se”, prisjetila se Hatić, koja je tada imala 14 godina.

Kazala je da je njena sestra Admira ranjena u nogu i da su je majka i tetka previjale. Svjedokinja je navela da su se čuli jauci drugih ljudi i da su poginule komšinica Naza i jedna trudnica iz Foče, a da je njena tetka ranjena i kasnije podlegla.

Hatić je ispričala da su nakon poziva na predaju odvedeni u kuću Bogdanića, te da su njena sestra i majka odvezene sanitetom. Kazala je da je sestra Admira preminula i da se majka s njom vratila i ukopala je u dvorištu jedne kuće.

Dodala je da su kasnije prebacivani u druge kuće i da joj je poznato da su roditelji Seada Delića, koji su bili s njima, ubijeni.

Na pitanje Odbrane, svjedokinja je rekla da njen otac nije bio s njima u kući Bogdanića, već da je s drugima čuvao stražu.

Hatić je svjedočila na suđenju Branislavu Lasici i Miroslavu Miloviću, koji su optuženi da su, kao komandanti jedinica Vojske Republike Srpske, na tom području komandovali i učestvovali u napadu na Lozje, prilikom kojeg je ubijeno oko 30 osoba. Navedeno je da su među žrtvama bili uglavnom civili – uključujući žene, djecu i starije – a da je više desetina ljudi odvedeno i zatočeno.

Emir Čengić posvjedočio je da je prije 25. maja bilo pokušaja upada u Lozje, da su oko njih bila srpska naselja i da im je jedini izlaz bio prema Drini.

Svjedok je kazao da je, kada je počelo granatiranje, 25. maja bio s majkom i drugima u kući, a da su njegov otac Azir i braća Šefket i Samir bili napolju i branili se.

“Taj dan izranjavani su otac i braća. Nas u kući su zarobili, a prije toga su bacili bombu u kupatilo”, prisjetio se Čengić, koji je tada imao 12 godina.

Dodao je da su otac i braća odvedeni prema šumi, a da su kasnije pronađena tijela braće, dok očevo nije.

Čengić je naveo imena komšija srpske nacionalnosti koje je taj dan prepoznao, kazavši da optužene nije vidio. Rekao da je s majkom i drugima bio zatočen na više lokacija te da su na kraju razmijenjeni.

Svjedok “F” je kazao da su od 4. maja u Lozju držali straže i da su bili povremeni napadi srpske strane. Naveo je da je njih deset do petnaest bilo na pozicijama i da su imali nešto lovačkih i automatskih pušaka i pištolja, a da on nije imao ništa.

Kada je počeo napad 25. maja, kako je ispričao, žene i djeca su bili u kući Bogdanića i čulo se da su opkoljeni, te su počeli bježati. Izjavio je da je njegova supruga poginula dok je bježala prema Drini, a da je on s djetetom, preskačući neke ograde, došao u Goražde.

“Kad sam se vratio, nje nije bilo. I danas je nema”, rekao je svjedok “F”.

Suđenje se nastavlja 14. decembra.