Za Vukotića kućni pritvor značio “ubistvo”

Vukotić, koji je oslobođen krivice za ubistva najmanje 57 civila počinjena 16. maja 1992. godine u selu Zaklopača, u općini Milići, kazao je da tokom trajanja kućnog pritvora i mjera zabrana nije mogao posjećivati kćerku i sina, kao ni drugu rodbinu.

Kako je rekao, njegovo zdravstveno stanje se za 80 posto pogoršalo nakon pritvaranja i mjera, tako da su mu uznapredovale ranije dijagnosticirane bolesti.

“Kućni pritvor je značio ‘ubistvo’. Granica mi je bila prag. Bolje da sam bio u pritvoru. Žena mi se razboljela, otišla je sama u bolnicu. Nisam mogao da je obiđem. Bio sam kao medvjed u kući”, naveo je Vukotić, kazavši da mu je kasnije i mjera javljanja u Policijsku stanicu u Milićima pravila problem jer je deset kilometara udaljena od njegove kuće, a on nije imao vozilo.

Prema njegovim riječima, osjećao je strah da će biti osuđen, a suđenje mu je teško palo, posebno izjava jednog svjedoka koji mu je ranije bio dobar prijatelj.

Vještak neuropsihijatar Abdulah Kučukalić, odgovarajući na pitanja Vukotićevog punomoćnika Stanka Petrovića, kazao je da je tužitelj ispunjavao uslove za postavljanje dijagnoze privremenog duševnog poremećaja – kao reakcija prilagođavanja koja je trajala šest do sedam mjeseci.

Rekao je da duševna bol nije u vezi s kućnim pritvorom, ali je pojasnio da sve okolnosti koje Vukotić navodi a koje su u vezi s pritvorom, kućnim pritvorom, nemogućnosti prelaska granice te javljanjem u policijsku stanicu jesu stresne situacije koje utiču na mentalno zdravlje, ali su u konkretnom slučaju stvorile reakciju prilagođavanja.

“Sve životne okolnosti koje se dešavaju i stresne situacije koje preživljavamo utiču na naše psihičko stanje, te shodno intenzitetu stresnog događaja, osjećamo psihičke tegobe različitog intenziteta i trajanja”, naveo je vještak.

Apelaciono odjeljenje Suda BiH je krajem 2022. godine, zbog nedostatka dokaza, Vukotića – s Radomirom Pantićem, Brankom Jolovićem, Milomirom Miloševićem i Nikolom Lošićem – oslobodilo optužbi za ubistva najmanje 57 civila počinjena 16. maja 1992. u selu Zaklopača, u općini Milići.

U završnoj riječi Petrović je naveo da je dokazano da je Vukotić bio u pritvoru tri dana, kućnom pritvoru sedam mjeseci, a nakon toga imao je mjere zabrana koje su trajale 23 mjeseca, dok je zabrana putovanja trajala pet i po godina.

“Sve ove mjere zabrana su kod Vukotića dovele do povrede ugleda i časti, trpio je duševnu bol raznih intenziteta koje su trajale od dana pritvaranja do donošenja oslobađajuće presude. Također smatram da je dokazano da je tužilac zbog svega navedenog trpio i strah”, kazao je Petrović.

Današnjem ročištu nije prisustvovalo Državno pravobranilaštvo, koje je obavijestilo Sud da neće pristupiti iz objektivnih razloga, ali su predložili da se rasprava održi u njihovoj odsutnosti. Uložili su prigovore na nalaze i mišljenje vještaka.

Odluku po ovoj tužbi Sud BiH će donijeti u zakonskom roku.