“To jutro su minobacačkim granatama gađali stari grad”, priča za BIRN Kasumović, koji je u to vrijeme imao 33 godine.

“A mi (pripadnici Armije BiH) smo se prepirali s njima preko radija, kada je iznenada jedan od njih rekao: ‘Sad ćemo srušiti Stari most’”, prisjeća se Kasumović.

“Nisu valjda toliko ludi da to urade“, rekao sam u tom trenutku.

Tada je Kasumović, koji je živio nedaleko od historijskog mosta iz 16. vijeka, odlučio da ode kući i uzme svoju videokameru.

U BiH su se tokom rata na različitim frontovima međusobno borile tri vojne snage – HVO, Armija BiH i Vojska Republike Srpske (VRS).

Na jugu zemlje Bošnjaci i Hrvati borili su se za kontrolu nad Mostarom, najvećim urbanim područjem u hercegovačkom regionu. Smješten u dolini pod planinama i pored rijeke Neretve koja ga dijeli na dva dijela, Mostar povezuju njegovi mostovi. Najvažniji među njima – Stari most – izgrađen između 1557. i 1566. godine, vrhunsko je dostignuće osmanske arhitekture tog vremena.

Njegovu izgradnju je naredio sultan Sulejman Veličanstveni i most je u to vrijeme bio najveća lučna konstrukcija na svijetu. Ponosno je stajao stotinama godina, sve do pomenutog dana u novembru.

Prema evidenciji Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, HVO je 8. novembra 1993. godine, iz tenka koji se nalazio u brdima južno od centra, ispalio oko 50 projektila na stari grad Mostar.

“Nismo imali podrume u starom gradu, pa su ljudi morali da pronađu načine da se zaštite tokom napada”, kaže Kasumović.

“Imao sam betonski kanal u garaži, tako da se moja porodica skrivala tamo, dok sam ja otišao da snimim kako granatiraju most”, dodaje on.

Kasumović, koji nije bio profesionalni snimatelj, 8. novembra je snimao cijeli dan, do kasnih popodnevnih sati, nesvjestan da će dokumentovati ključni trenutak u historiji svog grada.

U novembru se u Bosni i Hercegovini prilično rano smrkava, oko 17 sati. Za Kasumovića je to značilo da će Stari most preživjeti još jednu noć. Ali 9. novembra most nije imao takvu sreću.

“Izgradićemo noviji Stari most“

Tenk HVO-a je 9. novembra ponovo gađao stari grad Mostar. Na meti je bio i Stari most, koji je prethodnog dana već bio oštećen artiljerijskom vatrom.

“Toga dana (9. novembra) samo je šest granata pogodilo most. Srušila ga je šesta, u 10 sati i 16 minuta”, izjavio je kasnije pripadnik Armije BiH Miro Salčin na suđenju šestorici ratnih političkih i vojnih zvaničnika bosanskih Hrvata u Hagu.

Kasumović, koji je taj trenutak zabilježio videokamerom, ističe da je gledati rušenje mosta bilo nestvarno.

“Svjestan sam bio da snimam, ali sam se stvarno nadao da sanjam. Nevjerica u ono što su moje oči gledale je nešto što ne mogu opisati“, dodaje.

Prema riječima svjedoka na suđenju u Hagu, na desetine ljudi okupilo se na obje obale rijeke Neretve i s nevjericom su gledali mjesto na kojem je stajao simbol njihovog grada, a kojeg više nije bilo.

“Dva dana je ljudima bilo mučno zbog toga što se dogodilo i mi smo pokušavali da ih smirimo”, rekao je Salčin pred Sudom.

Božidar Vučurević, ratni politički lider Trebinja, pred Haškim tribunalom je kazao da je jedan hrvatski političar u šali umanjio značaj razaranja, rekavši: “Mi smo srušili most, ali ćemo im izgraditi još noviji Stari most”.

Iz HVO-a su navodili da je most legitimni vojni cilj jer je omogućavao bošnjačkim snagama da prelaze na drugu obalu Neretve, s obzirom na to da su dva obližnja mosta uništena 1992. godine od strane snaga bosanskih Srba.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) konstatovao je da je Stari most u vrijeme napada predstavljao vojni cilj i da se stoga “ne može smatrati, samo po sebi, bezobzirnim uništavanjem koje nije opravdano vojnom nuždom“.

Komandant HVO-a Slobodan Praljak, koji se ubio popivši otrov tokom izricanja presude u Hagu, do posljednjeg je dana negirao da je znao ko je srušio most.

Prekretnica u sukobu

Kasumovićev snimak uništavanja Starog mosta poslat je svijetu zahvaljujući novinaru Sanelu Kajanu, koji je snimak prenio u kvalitetnijem za emitovanje Betamax formatu i u Sarajevo ga poslao na konju – u ratu najlakši i najbrži način da se preko planina pređe put u odsustvu drugog prevoznog sredstva.

Za Kasumovića, kao i za mnoge historičare, rušenje Starog mosta predstavljalo je prekretnicu u sukobu u BiH, zbog šoka izazvanog uništenjem tako značajnog historijskog objekta.

Ubrzo nakon toga, HVO i Armija BiH odlučili su udružiti snage i napore u borbi protiv VRS-a, koja je u to vrijeme ostvarivala značajan napredak na nekoliko frontova.

Potom je izgrađena improvizovana konstrukcija koja je povezivala dvije kule na suprotnim obalama Neretve koje je dotad povezivao Stari most.

Rekonstrukcija Starog mosta započela je 1997. godine, kada su iz rijeke izvađeni  njegovi originalni dijelovi. Obnova je koštala oko 12 miliona eura, a most je ponovo otvoren u julu 2004. godine. Sada je na listi UNESCO-ve svjetske baštine.

Trideset godina kasnije, Mostar je de facto podijeljen grad u kojem Bošnjaci i Hrvati ne žive, već koegzistiraju zajedno.

Stari most i danas ponosno stoji na svom mjestu, ali sada kao simbol grada koji nikada nije uspio obnoviti svoj predratni duh.

On je glavna turistička atrakcija Mostara koja svake godine privlači oko 100.000 turista, koji sa fascinacijom gledaju kako hrabri lokalni ronioci skaču s mosta u hladnu i nepredvidivu rijeku Neretvu.

Ronilački klub Mostar organizira obilježavanje godišnjice rušenja mosta. Cvijeće se baca u rijeku, a ronilac simbolično uranja u vodu, nakon čega sljedi trenutak tišine.

Ali Kasumović, koji je danas vlasnik motela u Mostaru koji ima visoke ocjene, smatra da bi obilježavanje godišnjice rušenja mosta trebalo biti značajnije.

Gradska uprava Mostara do sada se nije uključivala u obilježavanje ovog datuma, niti je slala svog predstavnika na manifestaciju kojoj ne prisustvuju ni lokalni hrvatski lideri koji most ne vide kao simbol svoje zajednice.

“Sramota je što su komemoracije tako kratke, što Hrvati ne prisustvuju i što je sve tako skromno“, zaključuje Kasumović.