Marinko Đukić (desno) s braniocem Brankom Ristićem. Foto: BIRN BiH
Iznoseći završnu riječ, advokat Duško Panić je kazao da se u optužnici navodi da je Markočević bio komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Tesliću, te dodao da ovakva funkcija nikada nije postojala.
Ono što je bitno, kako je naveo, jeste da Tužilaštvo nije dokazalo da je Markočević imao ulogu komandira. Pozvao se na nalaz vještaka u kojem stoji da u spornom periodu dolazi do promjene u organizaciji SJB-a i da se nakon mobilizacije mijenja funkcija komandira, a formiraju se četiri rezervne stanice policije sa svojim komandirima.
“Ni jedan od tih komandira rezervnih policijskih stanica nije Markočević (…) Tužilaštvo je trebalo da raščisti koju funkciju je obavljao Markočević”, naveo je Panić, dodavši da nije dokazano njegovo svojstvo, što čini prepreku Sudu kako ispraviti tu grešku.
Panić je u završnoj riječi govorio i o vremenskom izvršenju krivičnih djela, pojasnivši da je u optužnici navedeno da je Markočević bio komandir od aprila do decembra 1992., a da 21. jula iste godine on dobija ratni raspored. Od tada, kako je kazao Panić, njegov branjenik nema nikakve veze s policijom.
“Smatram da nije dokazan širok i sistematičan napad. Svjedoci su rekli da nije bilo oružanih sukoba u selima Barići, Gomjenica, Ruževići. U selima Stenjak i Rankovići su bili oružani sukobi”, izjavio je Panić.
Advokat je naveo da nijedan svjedok nije potvrdio da je Markočević učestvovao u organizaciji i prebacivanju oko 50 zatvorenika iz SJB-a Teslić i da nema dokaza da je on bio tu prisutan. Tvrdi da nema dokaza da je optuženi omogućavao i dozvoljavao “Mićama” da iz podrumskih prostorija SJB-a izvode zatvorenike.
“Ne želim i neću opravdavati zločine koji su počinjeni, ali treba dokazati šta i koliko je na te zločine uticao moj branjenik i postoji li njegova odgovornost. To Tužilaštvo nije dokazalo. Sud ima osnova za donošenje oslobađajuće presude”, zaključio je Panić.
Markočević je optužen s Marinkom Đukićem za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s područja Teslića – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Markočević je bio komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Tesliću, a Đukić šef krim-službe. S njima se sudilo i Dušanu Kuzmanoviću, nekadašnjem načelniku SJB-a, ali je on nedavno pobjegao.
Đukićev advokat Branko Ristić je naveo da je tačno da je 12 svjedoka Optužbe kazalo da je Đukić bio na poziciji šefa krim-službe, međutim oni nisu mogli naznačiti u kom periodu misle da je obavljao tu dužnost.
“Nijedan svjedok nije čuo da je Đukić izdavao naređenja, niti pismena naređenja, nije bio prisutan na brifingu smjena”, naveo je Ristić, spomenuvši rješenje od 29. juna 1992. o prestanku Đukićevog mandata u SJB-u Teslić i da je ono doneseno, ali njemu nikada nije uručeno.
Ristić smatra da Optužba ne samo da nije dokazala širok i sistematičan napad nego nije dokazala ni da je optuženi bio dio napada na civilno stanovništvo. Govoreći o pojedinačnim inkriminacijama, advokat je rekao da nigdje nije vidio dokaz ni o učešću i ni o planiranju napada.
“Pripisuje se faktička moć optuženom nad ‘Mićama’, što je apsolutno iluzorno”, naveo je Ristić i dodao i da nije dokazano da je Đukić učestvovao u nezakonitim hapšenjima civila.
Zaključio je da nijedna tačka optužnice nije dokazana, kao niti navodi Tužilaštva o udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP), te predložio da njegov branjenik bude oslobođen krivice.
Obojica optuženih su se pridružila završnim riječima svojih branilaca, a izricanje prvostepene presude je zakazano za 27. novembar.
