Radić Pero i ostali: Optuženi bio glavni u Malešiću

Muriz Hasanović je kazao da mu je početkom maja 1992. na kućna vrata u Jusićima došao optuženi Vlado Ristanović s još jednim vojnikom, i rekao njemu, njegovom daidži Fikretu Mustafiću i rođaku Rami da pođu s njima, a potom ih odveo u salu za igranke u Malešiću.

“Tu je bio Pero Radić i još neki čovjek kojeg je Pero predstavio kao ‘kapetana iz Niša'“, naveo je svjedok, te dodao da je Radić  napisao pismo i rekao mu da ga odnesu u selo Zaseok jer su tu zarobljena dva srpska vojnika, pa da se dogovori razmjena.

“Pero nam je rekao: ‘Nemojte da se ne vratite, znate šta ste ostavili u Jusićima’, ali ne znam šta je time mislio“, prisjetio se svjedok Radićevih riječi tokom susreta.

Prema njegovim riječima, otišli su autom do mjesta Šepići, zatim pješke sa bijelim zastavama u Zaseok, gdje su sačekali komandira i uručili mu pismo, a potom uzeli njegov odgovor i vratili se u Malešić.

“Pismo smo predali Peri i otišli u Jusiće“, rekao je.

Nakon deset dana, prema sjećanju svjedoka, u selo je došla vojska i tražila da se okupe mještani na autobuskoj stanici u Jusićima, kako bi pregovarali o predaji oružja.

“Pero je bio glavni u Malešiću. Neki su predali lovačko oružje i nekoliko pištolja, a onda su nas zatvorili u dvije kuće“, rekao je svjedok, dodajući da su tu prenoćili, a ujutro su ih ponovo postrojili i tražili oružje.

“Moj daidža je lično Peri u ruke predao pištolj za koji je imao dozvolu“, naveo je.

Svjedok je kazao da je 27. maja vidio tenkove u Androvićima i krenuo je obavijestiti brata, kada je i počelo granatiranje, pa je s Hazimom Mustafićem pobjegao u šumu Kalemi.

Iz šume su, kako kaže, čuli vrisku i ciku u selu, a kada su se poslije spustili, u selu nije bilo nikoga, ali su vidjeli tijela Lutve Smajlovića i njegova tri sina.

Istu noć, prema kazivanju svjedoka, on se s još nekoliko komšija uputio preko šuma ka Sapni, a nakon 15 dana je saznao da mu je porodica u školi u Kalesiji, te je otišao kod njih.

Izjavio je da su mu majka i supruga rekle da je Vlado Ristanović došao na vrata podruma gdje su se skrivali, nakon čega su ih odveli u školu u Malešić, a potom razdvojili muškarce od žena i djece.

“Muškarci su ostali pred školom. Pero bi trebao znati gdje su ih odveli i ubili“, rekao je svjedok.

Posmrtne ostatke oca i braće našao je 1999. godine u masovnoj grobnici “Ramin grob”.

Radićeva Odbrana je predočila izjavu iz istrage u kojoj nije spomenuo da je Radić pisao pismo.

“On nas je dočekao i pisao je pismo“, rekao je svjedok, kao i da je tokom predaje oružja Radić bio tu i obratio se Jusićanima.

Ristanovićev branilac Miloš Perić pitao je svjedoka zašto u izjavi tokom istrage nije spomenuo Vladu kada je govorio o odvođenju žena i djece iz Jusića, a Hasanović je odgovorio da ne zna zašto to nije uradio, ali zna da je optuženi bio tu i to su pričale majka i supruga.

Radić i Ristanović optuženi su sa Božom Vidovićem, Petkom Tomićem i  Brankom Studenom za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića u maju 1992. godine.

Suđenje se nastavlja 14. novembra.