Lasica i Milović: Snajper gađa, granate padaju, kuće gore

Enes Adžem je kazao da je početkom maja 1992. pobjegao iz svoje kuće nakon što je na nju otvorena vatra, a 25. je s drugim ljudima bio u kući Ibrahima Bogdanića u Lozju.

“Oko pet, pola pet, zora sviće, iz šume zove čovjek: ‘Ademe, predajte se, imate pet minuta. Imate 12 pušaka’. Ne znam da je iko imao oružje. ‘Ako se ne predate, pokajaćete se’. Adem kaže: ‘Slušaj, Mirkoviću, dok ijedno kuca srce, nema predaje'”, kazao je svjedok.

Ispričao je da je uslijedilo granatiranje i paljenje kuća, te da su jedino mogli bježati prema Drini. Adžem je rekao da je na početku vidio četvero ubijenih ljudi i žene s torbama, koje su, bježeći, padale pogođene. Naveo je da je kod ceste vidio ranjenog komšiju Muju koji je kasnije preminuo.

“S moje kuće snajper gađa. Granate padaju. Kuće gore”, prisjetio se svjedok.

On je kazao da su puzali i naišao je na ženu koja je pogođena dok je nosila trogodišnju kćerku, te je starijoj kćerci, koja je imala oko 15 godina, rekla da ponese sestru. Ispričao je da je potom snajper pogodio u glavu stariju kćerku Sadu, a on je preuzeo djevojčicu i probio se do Goražda.

“Majka je dopuzala ranjena, a kćerku Sadu je dovukla do Drine”, naveo je Adžem.

On je svjedočio na suđenju Branislavu Lasici i Miroslavu Miloviću, koji su optuženi su da su, kao komandanti jedinica Vojske Republike Srpske, na tom području komandovali i učestvovali u napadu na Lozje, prilikom kojeg je ubijeno oko 30 osoba. Navedeno je da su među žrtvama bili uglavnom civili – uključujući žene, djecu i starije – a da je više desetina ljudi odvedeno i zatočeno, te je izvršeno uništavanje ili prisvajanje imovine u velikim razmjerama.

Svjedok Ibrahim Šahman izjavio je da su mještani bili u kući Ibrahima Bogdanića kada je 25. maja počeo napad na Lozje. Kazao da su bili opkoljeni s tri strane i da su bježali preko ceste prema Drini.

Šahman je rekao da su ljudi ginuli, navodeći da je naišao na zeta Muju Močevića koji je bio smrtno ranjen, kao i na komšiju Ibrahima Duhovića.

“Žena u crvenoj haljini ležala je na sokaku, Smajović Mensura”, rekao je svjedok.

Kazao je da je od njegove familije šestero poginulo, među kojima brat, sestra i njena kćerka, te bratova kćerka koja je imala 12 godina. Dodao je da je od njegovih šestero bilo zarobljeno.

Na pitanja braniteljice Zorane Čarkić, Šahman je rekao da je uoči napada s muškarcima bio iznad kuće Bogdanića i da je bilo nešto pušaka i pištolja. Kazao je da nije čuo da je neko od njih pucao, te da su oružje bacali u strahu.

Svjedok je rekao da nije čuo da je neko pozivao na predaju.

Suđenje se nastavlja 25. oktobra.