Balaban i ostali: Nepouzdana svjedočenja trojice koja su postigla sporazum
Branioci su se u završnoj riječi osvrnuli na svjedočenja Zorana i Stojana Kenjala te Dragana Balabana, koji su u ovom predmetu postigli sporazum o priznanju krivice, te osuđeni na pet i sedam godina zatvora.
“Zoran i Stojan Kenjalo su istakli da su skoro svi stajali u streljačkom vodu. Znači, nisu svi”, kazao je Babićev branilac Damir Alagić, dodajući da su neki navodi ovih svjedoka suprotni drugim iskazima.
On je rekao da je Babić prije ubistava, koja su se dogodila 22. juna 1992., bio na sahrani sa suprugom i da se sa groblja vratio kući kada je po njega došao Dragan Balaban i rekao da idu do Alića i Ekića upozoriti mještane da je opasno i da se moraju iseliti.
Alagić je napomenuo da je Babić krenuo nakon što ga je supruga zamolila da pomogne mještanima jer je imala veze s njima, pošto su u Drugom svjetskom ratu stanovnici tih sela spasili njenog ranjenog djeda kada je strijeljana njegova porodica.
Branilac je rekao da je Babić krenuo nenaoružan i u civilu, što je potvrdio, prema njegovom mišljenju, ključni svjedok Nikola Majkić, koji je upozorio mještane sela i koji je i danas u dobrim odnosima s njima.
Alagić je kazao da je optuženi vidio šta se sprema kada su odvezene žene i djeca a donesene lopate i krampe, te se udaljio rekavši da on i još jedan čovjek idu čuvati stražu.
“Čuo je pucnjeve ali nije mogao ništa da uradi. Poslije dvije godine, kada ga je zvao Dragan Balaban da otkopavaju, on mu je rekao: ‘Nit sam ih ubijao nit sam ih zakopavao, nemoj od mene ništa da tražiš'”, kazao je Alagić, ističući da je optuženi sve vrijeme bio nenaoružan.
Dodao je da je u istrazi koja je ranije vođena, uz Majkića, Babić označen kao pozitivan primjer jer je tog dana spriječio silovanje.
Alagić je ocijenio da Sud za Babića može donijeti samo oslobađajuću presudu.
Optuženi Babić je rekao da saosjeća s porodicama čiji su članovi ubijeni.
Babić i Goronja optuženi su s Rankom Balabanom, Rajkom Karlicom, Milenkom Brčinom, Mirkom Odžićem, Nikolom Reljićem, Draganom Baltićem, Rankom Baltićem i Miroslavom Kapetanovićem za učešće u ubistvu 24 lica, kao i prisilnom preseljenju bošnjačkog stanovništva iz sela Alići i Ekići.
Branilac Milan Romanić u završnoj riječi je kazao da je Goronja skroman čovjek koji je radio kako bi preživio i da mu se ne može stavljati na teret da je znao za širok i sistematičan napad i politiku Srpske demokratske stranke.
On je kazao da je događaj od 22. juna izolovan i težak incident, a da se ni prije ni poslije toga ništa slično nije desilo, te se ne može govoriti o zločinu protiv čovječnosti.
Branilac je podsjetio na iskaze većeg broja svjedoka koji su naveli da tog dana nisu vidjeli Goronju. On je naveo da su trojica koja su postigla sporazum dali iskaze kako bi ishodili za sebe povoljniju presudu, te da njihova svjedočenja ne zadovoljavaju standard dokazivanja van razumne sumnje i nisu dovoljna za osudu.
“Tužilaštvo nije dokazalo ni da je Goronja bio pripadnik neke jedinice ni da je imao oružje… Pošto je teret dokazivanja na Tužilaštvu, smatram da nije dokazano ni izvršilaštvo ni saizvršilaštvo”, rekao je Romanić.
Optuženi Goronja je u završnom obraćanju zahvalio jednoj svjedokinji koja je rekla da ga nije vidjela kobne noći.
Nastavak iznošenja završnih riječi je 11. oktobra.