Hadžić i ostali: S Durakom u akciji u Čemernom

Svjedok Zemir Tabaković je kazao da je bio u rezervnoj policiji u mjesnoj zajednici Ljubina i da je 10. juna 1992. učestvovao u akciji u selu Čemerno s ciljem uništavanja haubica.

“Bili su neki nepoznati vojnici, dobrovoljci iz rezervnog sastava policije i mještani Korita”, naveo je svjedok govoreći o učesnicima akcije.

Nakon podsjećanja da je u istrazi rekao da je komandir čete iz Korita bio optuženi Mirsad Bešlija, svjedok je kazao da ne zna šta je napisano i da tada nije bilo Teritorijalne odbrane (TO), već samo straže.

Ispričao je da su bili podijeljeni u nekoliko grupa kada su došli na vrh brda, a da su se onda podijelili u još manje grupe. Rekao je da je Durak komandovao grupom od škole u Koritima do mjesta na kojem su se podijelili u manje grupe.

Kazao je da je on bio na srednjem pravcu, a da misli da su nepoznati vojnici otišli desno. Tužilac Vladimir Simović predočio je da je druga grupa imala zadatak da napadne selo, što je svjedok negirao, navodeći da nije tako izjavio i da nije pročitao zapisnik. Negirao je i da je izjavio da je trebalo da zapale štale, kako bi u selu zavladala panika.

Tabaković je potvrdio da je Durak naredio da se zapali štala, ali zbog zapaljive municije koja se u njoj nalazila. Rekao je da je pucalo sa svih strana i da nisu stigli da zapale štalu, što je suprotno onome što je izjavio u istrazi. Kazao je da je jedan njegov saborac ranjen.

“Mi smo se zabavili oko Halida, bilo je samo da se izvučemo”, rekao je svjedok te potvrdio da je nekoliko objekata gorjelo.

Kako je kazao, nosili su ranjenog saborca prema Mahmutovića Rijeci, a bilo je još nekoliko ranjenih, od kojih su neki podlegli. Potvrdio je da je kasnije bilo priča o civilnim žrtvama, kao i o jednoj starijoj ženi koja je pucala.

Nakon prigovora Odbrane na konstantno podsjećanje svjedoka na navode iz istrage, predsjedavajuća Minka Kreho je rekla da će, zbog takve prakse postupajućeg tužioca, Vijeće vjerovatno donijeti odluku da se iskazi ulože a da Odbrane unakrsno ispituju svjedoke.

Svjedok se složio s Durakovim braniocem Ifetom Feragetom da riječi koje je citirao tužilac nisu njegove.

Lejli Čović, braniteljici Mirsada Bešlije, potvrdio je da on nije boravio u Koritima i da nema konkretnih saznanja o TO-u i Bešlijinoj četi kako se navodi u iskazu.

Za učešće u napadu na Čemerno optuženi su bivši pripadnici TO-a te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemal Hadžić, Teufik Turudić, Džemal Smolo, Senad, Haris i Benjamin Sikira, Enes Durak, Mirsad, Nusret i Mirzet Bešlija te Nehru Ganić. Prema optužnici, oni su 10. juna 1992. napali Čemerno – pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine – što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Svjedok, čije ime nije dozvoljeno objaviti, kazao je da je bio pripadnik rezervnog sastava policije u Ljubini, gdje je jedan od aktivnih policajaca bio Durak.

Rekao da misli da je Durak pitao ko hoće da ide u akciju na Čemerno i da je njih desetak krenulo prema Koritima. Svjedok je kazao da su išli po noći, a da su iz šume izašli kada je svanulo, te da je vidio brežuljak i čuo pucnjavu.

“Tu nas niko nije vodio. I ako nas je vodio, ja ga nisam vidio… Kad je krenulo, naišao je Durak i kaže: ‘Mi ćemo haubice’”, prisjetio se svjedok, dodavši da su otišli i odgurali jednu haubicu niz liticu.

Svjedok je rekao da je njegov kolega Velimir Vidaković bio pogođen, te da je vidio kako leži i čovjek koji ga je upucao. Ispričao je da su Vidakovića, koji je kasnije preminuo, nosili niz stazu prema Mahmutovića Rijeci.

Suđenje se nastavlja 21. septembra.