Čuvanje sjećanja preživjelih u borbi protiv negiranja genocida

Prisutni su u mezarju odali počast žrtvama, nakon čega je program obilježavanja održan u bivšoj proizvodnoj hali Fabrike akumulatora.

Hamdija Fejzić, predsjedavajući Upravnog odbora Centra, prilikom obraćanja prisutnim rekao je da je borba za istinu počela odmah nakon rata.

“Memorijalni centar je prva institucija koja otvoreno, javno i sistematski radi na dokumentovanju genocida”, kazao je Fejzić.

Podsjetio je da se još uvijek – 28 godina nakon počinjenog genocida – traga za više od 1.000 žrtava, te da postoji opravdan strah da sve žtrve neće biti pronađene. Kako je naveo, genocid još uvijek traje zbog sve izraženijeg negiranja, minimiziranja i relativizacije, iz dana u dan.

“Naša obaveza je da nikad ne posustanemo i ne odustanemo od borbe koja traje tri decenije”, zaključio je.

Na današnji dan 2003. godine klanjana je treća dženaza, a Memorijalni centar je otvorio tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Bill Clinton.

U videoporuci Clinton je kazao da je ova institucija mjesto sjećanja i trajnog odavanja počasti izgubljenim životima, kao i obećanja da se mora biti na oprezu kako se tako nešto nikada ne bi ponovilo.

“Dok se prisjećamo više od 8.000 muškaraca i dječaka ubijenih u genocidu u Srebrenici, najveća počast koju im možemo odati jeste da izgradimo budućnost vrijednu sjećanja na njih”, rekao je u poruci Clinton.

Srebrenička majka Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, prisjetila se zalaganja majki Srebrenice da posmrtni ostaci ubijenih u genocidu budu ukopani u Potočarima, a ne na drugom mjestu.

Subašić je navela kako, 28 godina od počinjenja genocida, danas postoji institucija poput Memorijalnog centra, ali i mlade generacije od kojih mnogi nikad nisu ni upoznali svoje očeve, a koje su odgojene bez mržnje i osvete.

“Naša djeca su – umjesto mržnje i osvete – doktori i inžinjeri, govore više svjetskih jezika”, dodala je.

Posebno priznanje Subašić je odala majkama Srebrenice, ali i svim drugim majkama.

“Naša poruka je da su majke – majke, bez obzira kako se zvale i odakle dolazile”, kazala je.

Potpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa Menachem Z. Rosensaft se u videoporuci obratio srebreničkim majkama, preživjelim i porodicama žrtava genocida, uz poruku da mnogi širom svijeta su uz njih i razumiju njihovu bol.

Za Memorijalni centar je rekao da predstavlja primjer kako se obilježava genocid i zločini protiv čovječnosti, te da je institucija svjetske klase, što također mora biti poznato na međunarodnom nivou. Također se osvrnuo na negiranje genocida i veličanje osuđenih ratnih zločinaca, kao i da je to nešto što se neće dozvoliti.

“Zbog toga sam se pridružio ‘Majkama Srebrenice’ i mojoj prijateljici Dunji Mijatović, komesarki za ljudska prava u Vijeću Evrope, u pozivu Ujedinjenim nacijama da 11. juli proglase zvaničnim međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Ovo se mora dogoditi. Obilježavanje genocida ne može i ne smije biti samo za žrtve, preživjele i njihove porodice”, kazao je Rosensaft.

Prisutnim se obratio Hasan Hasanović, koji je preživio genocid 1995. godine, uz sjećanja na prvu dženazu, na kojoj je ukopao svog oca. Dvije godine nakon toga, ukopao je i posmrtne ostatke svoge brata blizanca, za kojeg je rekao da je imao samo 19 godina.

“Najteže mi je bilo ući u njegov mezar i spustiti njegove posmrtne ostatke. Hiljade misli mi prolazile kroz glavu. Bili smo blizanci, nosili identičnu odjeću, provodili svaki minut zajedno. Ubijen je u Kozluku. Ono što me proganja svaki dan jeste pitanje da li je zakopan živ u masovnu grobnicu”, kazao je.

Danas uposlenik Centra, Hasanović kaže da, radeći u ovoj instituciji, ima sreću jer se nalazi blizu oca i brata.

“Sve što radim, činim to zbog njih i svih nevino ubijenih žrtava, da budu zauvijek upamćene i da se zna ko i kako ih je ubio”, rekao je.

Sa obilježavanja 20. godišnjice Memorijalnog centra Potočari. Foto: BIRN BiH

Hasanović je ovom prilikom pozvao sve preživjele da Memorijalnom centru ispričaju svoje priče i povjere na čuvanje svoje uspomene, kako bi se institucionalno čuvalo sjećanje na genocid.

Alice Wairimu Nderitu, specijalna savjetnica generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (UN) za prevenciju genocida, putem videoporuke je kazala kako se važnost ovog centra ne može dovoljno naglasiti jer predstavlja mjesto gdje se odaje počast srebreničkim žrtvama i gdje se čuva njihovo sjećanje.

“Također je mjesto koje osigurava da svijet nikada ne zaboravi užase genocida u Srebrenici, kako se takvi zločini nikada ne bi ponovili. To je možda danas važnije nego ikada, kada su poricanje, govor mržnje i retorika podjele u porastu u regiji, uključujući i na najvišim političkim razinama”, dodala je ona.

Utjecaj poricanja i revizionizma nije samo bolan za žrtve i preživjele, rekla je Nderitu, već je i direktna prepreka pomirenju.

“Zločini protiv čovječnosti, posebno genocid, imaju generacijski utjecaj. Adresiranje takvih zločina zahtijeva odgovornost, reparacije za žrtve, kao i pomirenje i ozdravljenje društva u cjelini”, poručila je.

Pomoćnica direktora Memorijalnog centra Amra Begić je, između ostalog, odala priznanje uposlenicima Centra, ali i srebreničkim majkama, naglasivši kako mnoge više nisu među živim, ali da vjeruje kako bi bile ponosne na ono što je danas ovaj centar.

“Ovo je mnogo više od radnog mjesta i onoga što se okom vidjeti može”, rekla je.

Begić je ukazala i na brojne aktivnosti Centra kako se ne bi dozvolilo ponavljanje jednog ovakvog zločina.

Na kraju obilježavanja, Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra, obratio se svim preživjelim svjedocima genocida, s porukom: “Ne dopustite da vaše priče odu s vama, molim vas. Ne dopustite da bude neispričano i nezapamćeno.”

Kazao je Suljagić da je ova institucija nastala kao “stvar obraza”, što jeste i danas, i svim bivšim i sadašnjim uposlenicima Centra.

“Ova institucija ne simbolizira samo našu žrtvu, ona simbolizira našu upornost, žilavost, volju, napor i sposobnost regeneracije i svi ste bili dio toga, i u to ime, hvala vam”, zaključio je.

Obilježavanje se završilo prikazivanjem filma “Naša zabilježena sjećanja”, u kojem su iskorišteni arhivski snimci iz perioda od 1992. do 1995. godine.