Radić Pero i ostali: Vidio optužene u Jusićima
Hajrudin Islamović ispričao je kako su početkom maja 1992. godine postavljene barikade između Jusića i Kozluka. Mještani Jusića koji su, prema njegovim riječima, željeli otići u Kozluk, morali su izvaditi iskaznicu u Malešiću.
Nedugo nakon toga, prema kazivanju svjedoka, u Jusiće je došla srpska vojska te tražila da se preda naoružanje.
“Tada sam vidio Peru, bio je s još vojnika tu“, rekao je svjedok, te dodao kako misli da je Pero bio glavni.
On je kazao da ih je poslije vojska pokupila i smjestila u tri kuće, gdje su prenoćili, a potom su pušteni.
Svjedok je rekao da ih niko nije dirao do 27. maja 1992., kada im u selo dolazi vojska i odvodi mještane. On se, kako je rekao, sakrio u štalu Nedžiba Muratovića, gdje je sreo tri žene, a odatle je krenuo ka šumi Kosa.
Iz šume se spustio do štale Ibrahima Hodžića, gdje je sreo rođake i još mještana, te Ibru Smajlovića, i svi su zajedno otišli u štalu.
“Naveče je Ibro rekao da je gladan i izašao. Vidio sam tri vojnika kako potrčaše za njim i samo su se čuli pucnjevi“, ispričao je svjedok, te dodao da je među vojnicima prepoznao Vladu Ristanovića.
Svjedok je sa Dževadom Islamovićem preko šume otišao u Kozluk.
Odbrane Pere Radića i Ristanovića predočavale su svjedoku iskaze koje je dao ranije tokom istrage, te ga pitale zašto tada nije pominjao da je vidio optužene, na šta je rekao da ne zna.
Potom se svjedoku obratio i optuženi Ristanović riječima: “Ko te natjerao da tako naklepaš priču? Znaš i sam da smo kao braća bili“.
Svjedok mu je odgovorio da nije natjeran, već da priča ono što je vidio.
Ristanović i Radić su optuženi sa Božom Vidovićem, Petkom Tomićem i Brankom Studen za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića u maju 1992. godine.
Suđenje se nastavlja 3. oktobra.
