Ramić Ćamil i ostali: Svjedoci osporavali navode iz istrage

Adil Čakara je kazao da je bio pripadnik Vojne policije u Međeđi u opštini Višegrad i da mu je pretpostavljeni bio Ćamil Ramić.

“Nama je tad bio kao komandir… Ja sam bio za privođenje vojnih osoba, ne znam funkcije”, rekao je Čakara.

On je, na pitanje tužiteljice Marijane Čobović, kazao da ne zna ko je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost, navodeći da su ga tokom ispitivanja četvorica tjerala da kaže i šta zna i šta ne zna. Tužiteljici je potvrdio da mu je pročitala zapisnik prije ročišta i da je rekao da je sve uredu.

Svjedok je u iskazu naveo da je Ramić bio pomoćnik komandanta za bezbjednost i da im je izdavao naređenja. Čakara je negirao da su to njegove riječi i da su oni koji su ga ispitivali govorili šta je ko bio po funkciji.

Potvrdio je svjedok da su u jednoj kući u Međeđi bila zatvorena četiri ratna zarobljenika i da su trojica prebačena u Goražde, a ne zna šta je bilo sa četvrtim. Rekao je da je i sam kasnije prešao u Goražde, u Vojnu policiju Istočno-bosanske operativne grupe (IBOG), te je saznao da je preminuo jedan od trojice zarobljenika.

Čakara je rekao da je u Goraždu bio u vodu Vojne policije zaduženom za privođenje, i da mu je komandir bio Ramiz Mićivoda.

Na podsjećanje da je u istrazi izjavio da je komandir čete Vojne policije bio Šuhret Mehmedspahić, koji je bio podređen Himzi Selimoviću, svjedok je rekao da to ne zna.

Na pitanja Ramićeve braniteljice Vasvije Vidović, svjedok je rekao da ne vidi dobro i da nije sam pročitao zapisnik.

“Nisam ja čitao, oni su čitali. Kako im je trebalo, oni su oblikovali”, rekao je Čakara.

Naveo je da ne zna šta znači nadređen, a da je Ramića smatrao za komandira Vojne policije. Dodao je da mu Ramić ništa nije naređivao. Svjedok je kazao da on nije ni bio dugo u Međeđi i da je “dva-tri puta dolazio”.

Čakara je rekao i da je zaključio da je Ramić komandir, jer je znao da je ranije radio u policiji.

Ramić, Selimović i Mićivoda optuženi su za zločine počinjene od 1992. do 1994. nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada. S njima se sudi i Mehmedu Dobrači, kome su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima i civilima počinjeni 1995. na području Rogatice i Goražda.

Nazif Bajrović kazao je da je bio u Vojnoj policiji IBOG-a u Goraždu i u vodu čiji je komandir bio Mićivoda. Na pitanje ko je bio zamjenik komandira čete Vojne policije, rekao je da ne zna. Tužiteljica mu je predočila da je u istrazi rekao da je komandira čete mijenjao Mićivoda, što je svjedok negirao.

“Ja to tako nisam formulisao… Nisam stručnjak za vojna pitanja, ne znam ko je zamjenik”, rekao je Bajrović.

Negirao je i da je izjavio da je četa Vojne policije bila podređena pomoćniku komandanta za bezbjedost IBOG-a, te da je tu dužnost prvo obavljao Emin Imamović, pa Himzo Selimović i Mehmed Dobrača.

Svjedok je ispričao kako je poslije rata sreo Iliju iz Rudog, koji je bio zatvoren u Zavodu za osiguranje imovine i lica (ZOIL). U istrazi je naveo da mu je Ilija pričao kako mu je u Međeđi jedan vojni policajac izbio oko, ali se ne sjeća koje ime je spomenuo.

“Rekao mi je da mu je oko nešto. Ko ga je maltretirao, ne znam”, kazao je Bajrović, navodeći da je Ilija imao oko.

Negirao je navode koji se odnose na odvođenje zatvorenika na ispitivanje, te da je čuo da Selimović ili Imamović traže da im se dovede određena osoba.

“Ja tu naredbu nikad nisam čuo. To moje riječi nisu, sto posto”, rekao je svjedok, dodajući da nije izjavio da su Selimović i Imamović svakodnevno dolazili u ZOIL.

Selimovićev branilac Slaviša Prodanović kazao je da su za oba svjedoka bili isti ispitivači.

Suđenje se nastavlja 18. septembra.