Porodice nestalih iz Vogošće poručuju da neće prestati tragati za najmilijima

Selvedina Abaz više od 30 godina traga za mužem Hasanom iz naselja Miholjići kod Semizovca, koji je odveden u maju 1992. godine iz zatočeničkog objekta u Vogošći.

“Majke su mnoge pomrle čekajući svoju djecu i da saznaju istinu pravu. Istine nema. Bilo je dezinformacija, ondje su ubijeni, ondje su odvedeni… Pričaju kako ko šta hoće. Nikada nismo dobili pravu informaciju”, dodala je Abaz pojašnjavajući da se, osim za njenim suprugom, iz ove grupe mještana Miholjića traga za još 27 osoba.

Prema informacijama koje je do sada saznala, njenog muža i druge nestale iz kasarne u Vogošći odvele su komšije. Od tada traje njena svakodnevna potraga, u nadi da će jednog dana i porodice nestalih osoba, ali i posmrtni ostaci nestalih, konačno pronaći smiraj.

“Mi smo bili dolje svi u kasarni. Oni su odvedeni. On je odveden od mene i od djece, nas su pustili. On je ostao s tim ljudima, nešto je razmijenjeno, ali tih 27 ljudi nema nikada. Ni traga ni glasa od njih”, kazala je, dodavši kako njena djeca danas žive s traumama zbog tih događaja.

Nestali s područja općine Vogošća, njih 59, dio su više od 7.607 osoba iz cijele BiH za kojima još uvijek traje potraga, dok je u cijeloj zemlji tokom rata, prema zvaničnim statistikama, nestalo oko 30.000 osoba.

Ema Čekić, predsjednica Udruženja nestalih općine Vogošća, rekla je da je 30. august, Međunarodni dan nestalih, najvažniji datum, kada apeliraju da što prije budu pronađeni njihovi najmiliji. Dodala je da je važno opominjati, kako se ovakve strahote više nikada ne bi ponovile.

“Ovim putem bih poručila i državnim institucijama da ovaj dan, 30. august, treba da bude dan žalosti. A parlamentarcima bih poručila da 30. augusta pozovu porodice nestalih u Parlament i da malo popričaju s njima, da porodice znaju da država stoji iza njih”, kazala je Čekić za Detektor.

Prema evidenciji njenog udruženja, posljednja put je prije četiri godine uspješno izvršena ekshumacija u Vogošći. Ona, zajedno s drugim porodicama, traga za ostalima iz Vogošće, među kojima je i njen muž Salih, koji je 16. juna 1992. odveden iz logora “Planjina kuća”, nakon čega mu se gubi svaki trag. Čekić je navela kako im sve informacije, pa i one lažne, daju nadu da će jednog dana pronaći posmrtne ostatke svojih najmilijih.

“Kažem da tragam za suprugom, ali nikada ne odvajam sve svoje komšije, braću, prijatelje, djecu koja su se igrala s mojom djecom, a danas ih nema. I nikada ih ne mogu odvojiti. Tragam za svojim suprugom i tragat ću i dalje, ne samo za njim nego za svima njima, dok ih, nadam se, ne pronađem”, zaključila je Čekić.

Za svima, kako kaže, traga i Fatima Husejnović iz Srebrenice, koja se pridružila ovogodišnjem obilježavanju Dana nestalih u Vogošći. Ona je padom Srebrenice izgubila supruga i brojne članove porodice. Njen muž je pronađen i ukopan 2005. godine, ali brojni članovi njene porodice nisu, zbog čega podržava sve inicijative i udruženja čiji je zadatak pronalazak nestalih u BiH.

“Gdje god mogu, podržavam traženje nestalih, jer ja sam inače pokretač traganja za nestalim Srebreničanima još 1995. godine. To nam je važno, da nam se ne bi nikada više dogodilo ono što nam se dogodilo od 1992. do 1995. godine”, rekla je Husejnović.

Međunarodni dan nestalih obilježava se 30. augusta, kao dan prisjećanja i odavanja počasti desetinama hiljada osoba širom svijeta nestalih u oružanim sukobima, zločinima počinjenim protiv čovječnosti ili usljed kršenja osnovnih ljudskih prava.

Ove sedmice Detektor na svojim društvenim mrežama objavljuje videokampanju “Još uvijek tragam za…”, koja je apel porodica da im se pomogne otkriti lokacije pojedinačnih i masovnih grobnica.