Bjelošević: Bez prijava za silovanje ili seksualno zlostavljanje

Svjedok Dragoljub Kukić, ratni načelnik derventske Stanice javne bezbjednosti (SJB), ispričao je kako je ova stanica uspostavljena sredinom 1992., nakon što je “srpska vojska oslobodila Derventu”, te da je prema odredbama ranijeg zakona o opštenarodnoj odbrani propisana radna obaveza za sve koji nisu bili vojno sposobni.

“Do maja 1993. godine, radnu obavezu provodilo je Javno preduzeće ‘Komunalac’, a nakon toga preuzela je Civilna zaštita”, rekao je Kukić te dodao da policija nije imala dodira s tim poslovima.

Kako je naveo svjedok, za radnu obavezu bili su zaduženi Nenad Vasić, Božidar Radovanović i Nenad Pečić, te su nakon službenih zabilješki policajca Vidomira Ćosića, koji je zaprimio žalbe građana na maltretiranja i krađe tokom izvršavanja radne obaveze, sačinili operativni plan, i uhapsili ovu trojicu.

“Saslušali smo oštećene i osumnjičene i niko od njih nije imao saznanja, niti je prijavio silovanje ili seksualno zlostavljanje”, kazao je Kukić.

Svjedok je naveo da niko od oštećenih nije spominjao optuženog Andriju Bjeloševića te da je on u Derventu dolazio dva ili tri puta.

Odgovarajući na pitanja tužitelja Edina Muratbegovića, svjedok je naveo da je bio član Srpske demokratske stranke, te da je po naredbi pukovnika Slavka Lisice bio uhapšen i zadržan 24 sata u pritvoru.

“Razlog nije bilo zlostavljanje bilo koga, već to što je pukla linija odbrane na jednom dijelu, i on je nas smatrao odgovornim u policiji”, rekao je svjedok.

Bjelošević je optužen da je, u svojstvu načelnika Centra službi bezbjednosti Doboj, najmanje četiri puta silovao žensku osobu bošnjačke nacionalnosti u ugostiteljskom objektu “Žaba” u Derventi.

U korist optuženog Bjeloševića svjedočio je i Cvijan Ančić, koji je bio krim-inspektor, i ispričao je kako su ga početkom aprila 1992. pripadnici Hrvatskog vijeća obrane odveli iz njegove kuće u logor, te da je razmijenjen 17. jula iste godine, nakon čega počinje s radom u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske.

I on je naveo kako je radna obaveza u objektu “Žaba” počela u maju 1993. godine, te da do tada objekat nije radio.

Svjedok je naveo kako je, kao krim-inspektor, saslušao Nenada Vasića, ali da se ne sjeća o čemu je govorio.

“Saslušao sam i oštećene, ali prijava za silovanje nije bilo”, kazao je svjedok.

Na pitanje tužitelja, svjedok je rekao da je Vasića ispitivao zbog nasilničkog ponašanja i krađa.

Tužitelj je upitao svjedoka da li je čuo da je Vasić osuđen za ratni zločin silovanja u “Žabi” u periodu za koji svjedok tvrdi da objekat nije radio, na šta je Ančić odgovorio: “Čuo sam da je osuđen, ali tvrdim da ‘Žaba’ nije tada radila.”

Treći svjedok Odbrane Veljko Šolaja je kazao da je od jula 1993. pa naredna tri mjeseca obavljao dužnost inspektora za krvne i seksualne delikte u SJB-u Derventa.

“Odmah smo saznali da se ljudi koji su na radnoj obavezi u ‘Žabi’ maltretiraju, te da se od njih oduzima novac”, rekao je svjedok te dodao kako su, uz konsultacije za Andrijom Bjeloševićem, koji je bio načelnik Centra službi bezbjednosti u Doboju, sačinili operativni plan i krenuli s akcijom hapšenja lica odgovornih za radnu obavezu.

Na tužiočevo pitanje da li postoji mogućnost da je “Žaba” radila ilegalno, te da je Marinko Đukić, komandir stanice policije, dolazio tu tokom 1992. godine, svjedok je kazao da je to moguće, jer bi obilazio objekte i vršio kontrolu.

Nastavak suđenja je 11. septembra.