Zvornik. Foto: BIRN BiH
Izeta Duraković ispričala je u Državnom sudu kako je grupa srpskih vojnika, predvođenih Perom Radićem, došla u selo Jusiće, razdvojila žene i djecu od muškaraca, i zatvorila ih u različite kuće. Potom je, kako je posvjedočila, Pero Radić naredio Bošnjacima da u roku od dva dana predaju oružje.
“Pero im rekao da odrede ko će ići na pregovore, da se ne puca u selo Zeseok i da uzmu bijelu zastavu“, navela je svjedokinja.
Pero Radić, Božo Vidović, Petko Tomić, Branko Studen i Vlado Ristanović optuženi su za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića u maju 1992. godine.
“Moguće da sam zaboravila, tada mi je muž bio teško bolestan, ali Peri smo mi vjerovali, znali smo ga“, rekla je svjedokinja odgovarajući na pitanje Odbrane zašto optuženog nije spominjala u iskazu 2018.
Ona je navela da je s majkom, drugim ženama i djecom iz Jusića bila u kući Nurije Mustafića, gdje su prenoćili, a ujutro im je Mahmut Mustafić rekao da su sigurni i da se vrate svojim kućama.
Na dan napada na selo Jusiće, 27. maja 1992. godine, svjedokinja je rekla da je bila kući s majkom, kada im je na vrata došla Malka Mustafić i rekla da bježe jer su tenkovi okrenuti prema njima.
Ona je s majkom i Hajrijom Mustafić pobjegla u štalu Fatije Muratović, gdje su ostale cijeli dan.
“Čule smo pucnjavu, vrisku, jauke. Osjetio se dim, gorjele su kuće, ali nismo mogle ništa vidjeti“, navela je, te dodala da su poslijepodne izašle iz štale i začule glas Ibre Smajlovića, a potom i rafal.
“Kada smo sutradan krenule bježati prema šumi, vidjele smo Ibrino tijelo pored štale, ubili su ga“, rekla je.
Potom su, prema riječima svjedokinje, otišle u šumu, gdje su našle i druge mještane Jusića, te su zajedno prešli u Vitinicu. Navela je da je čula da su žene i djeca, koji nisu pobjegli, odvedeni u školu u Malešiće, a potom prebačeni u Memiće, dok su muškarci ostali u školi u Malešiću.
Suđenje se nastavlja 25. jula.
