Ramić Ćamil i ostali: Selimović tukao na ispitivanju

Svjedok Vladimir Stijepović ispričao je kako je, kao pripadnik Ruđanske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), tokom akcije na Strmici 21. januara 1993. prvo ranjen, a potom zarobljen zajedno sa ocem Zoranom, Radovanom Bogojevićem te Ljubinkom i Brankom Arsićem.

Kako je naveo svjedok, pripadnici Armije BiH su ga potom vozilom prebacili u improvizovanu bolnicu u Goraždu, gdje je operisan. Tu se liječio narednih 10-ak dana, nakon čega je, kako je kazao, s gipsom na nozi, odveden u zatvor, u podrum ZOIL-a u Goraždu.

On je ispričao kako je po dolasku u zatvor odveden na ispitivanje, gdje je vidio Himzu Selimovića, Emira Imamovića te izvjesnog “Žigu”.

“Tu me je Himzo udarao rukama i nogama, a onda je on izašao, gestikulirao nešto vojnim policajcima, koji su nastavili da me tuku, tako da su mi polomili gips na nozi”, rekao je svjedok te dodao da je Selimović imao crnu uniformu, brkove, veći stomak, činove i pločicu na kojoj je pisalo prezime.

Prema riječima svjedoka, tokom prva tri mjseca zatočenja svakodnevno je fizički maltretiran, a kako je naveo, najbrutalnije premlaćivanje uslijedilo je nakon akcije srpske vojske na Međeđu 1993. godine.

“Tada su me pretukli da nisam mogao stajati na nogama, ubacili su me u ćebe i zatvorili u samicu”, kazao je svjedok te dodao da je uvijek tu bio Himzo Selimović.

Svjedok je naveo da je u zgradi ZOIL-a stalno viđao i Ramiza Mićivodu, za kojeg je rekao da je bio karatista, nosilac crnog pojasa, atletske građe, svijetlije puti i kose, te da je bio najglasniji.

Na pitanja tužiteljice Marijane Čobović, svjedok je ispričao i da su u zgradu ZOIL-a dovođeni srpski vojnici iz Višegrada i Čajniča, da su i njih tukli, te kako ga je jednom prilikom Selimović pozvao i kazao mu da će biti razmijenjen.

“Tada mi je rekao da mu je žao, jer sam ekstremni četnik i da bi me najviše volio ubiti”, sjetio se svjedok riječi koje mu je optuženi uputio, te da je razmijenjen u oktobru 1994. godine.

Selimović i Mićivoda su, zajedno sa Ćamilom Ramićem, optuženi  za zločine počinjene u periodu od 1992. do 1994. nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada. S njima se sudi i Mehmedu Dobrači, kome su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima i civilima počinjeni 1995. na području Rogatice i Goražda.

Na pitanje optuženog Ramića, svjedok je kazao da su u Strmici i Meremišlju živjeli Bošnjaci, da je njih srpska vojska protjerala, a njihovu imovinu zapalila.

Tokom unakrsnog ispitivanja Selimovićev branilac Slaviša Prodanović pitao je svjedoka zašto u izjavama iz istrage, kojih je tri, nikada nije spomenuo Selimovića, na što je svjedok rekao da se plašio.

Odgovarajući na pitanje Prodanovića, svjedok je kazao i da je imao verbalnih sukoba sa zarobljenicima, ali da nije provocirao vojne policajce. On je dodao kako s ocem nikada nije razgovarao o tome šta mu se dešavalo tokom zarobljeništva, te da mu je otac rekao da je Selimović prema njemu bio korektan.

Iako su mu Odbrane predočavale sva tri zapisnika izjava koje je dao tokom istrage, svjedok se nije mogao sjetiti zašto neke događaje nije spominjao tada, odnosno za neke je kazao da ga je bilo strah.

Nastavak suđenja zakazan je za 24. juli.