Hadžić i ostali: Cilj je bio uništavanje haubica
Husnija Bešlija je ispričao kako je u maju 1992. godine mobilisan u četu u Koritima, u kojoj je na početku komandant bio Nusret Bešlija, a kasnije Mirsad Bešlija, koji je imao čin, a po zanimanju je bio šumar. Dodao je kako nisu imali komandu, te da su se okupljali oko škole u Koritima.
Naveo je kako je 9. juna po njega došao Izet Bešlija u civilnoj odjeći i rekao mu da dođe do škole, gdje se okupljaju svakog dana. Nakon što mu je tužilac Vladimir Simović predočio izjavu iz istrage prema kojoj mu je Izet Bešlija kazao da mu je bilo naređeno da dođe, svjedok je to negirao.
Dodao je kako on nije imao nikakvo naoružanje, te da su kod škole već bili pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) Kakanj koji su bili naoružani, te pripadnici rezervnog sastava policije kojima je nadređeni bio Enes Durak. Kako je rekao, niko nije odredio ko će i kada će krenuti prema Čemernom, odakle je bilo svakodnevno granatiranje Breze i Visokog.
“Cilj je bio da se unište haubice”, kazao je Bešlija.
Bešlija je tokom svjedočenja negirao većinu navoda koje je tužilac Simović pročitao iz njegove izjave date Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA). Ispričao je kako su tokom napada na Čemerno bili raspoređeni u tri grupe, da nije znao pravce kretanja, kao i da je išao nenaoružan.
Svjedok je naveo, odgovarajući na pitanja tužioca, kako Mirsad Bešlija nije bio na Derneku, odakle je krenuo napad, te da ih niko nije raspoređivao, jer su bili primijećeni i krenula je pucnjava.
Naredba “da se očisti područje” odnosila se, kako je rekao, da se unište haubice i pokupi naoružanje. Kazao je kako ih nije bilo toliko da bi mogli opkoliti selo, te da su civili iz Čemernog mogli pobjeći prema Mahmutovića Rijeci. Negirao je da je rekao “da su Mirsad Bešlija i Enes Durak prije napada govorili da sve treba pobiti”. Naveo je kako je tokom napada zapaljena jedna štala, u kojoj su ubijena dva vojnika.
Svjedok je kazao kako u Čemernom nije vidio civile, te da su ubijeni oni koji su imali puške.
Za zločin u Čemernom sudi se bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemalu Hadžiću, Teufiku Turudiću, Džemalu Smoli, Senadu, Harisu i Benjaminu Sikiri, Enesu Duraku, Mirsadu, Nusretu i Mirzetu Bešliji te Nehruu Ganiću. Prema optužnici, oni su 10. juna 1992. napali Čemerno – pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine – što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.
Suđenje se nastavlja 13. jula, kada će svjedoka unakrsno ispitati Odbrane optuženih.
