Purić i ostali: Odbrane Nurkovića i Sarajlića predlažu oslobađajuću presudu

Nurkovićev branilac Bajro Avdić kazao je kako su tvrdnje Državnog tužilaštva neutemeljene i pogrešne, jer njegov branjenik, kao pomoćnik komandanta za moral u 325. brigadi, nije mogao komandovati pojedincima ni jedinici.

“Nurković nije bio zadužen ni za ratne zarobljenike”, rekao je Bajrić, dodavši da tvrdnja Optužbe da su, kao “najviše rangirane vojne starješine, bili dužni nezavisno djelovati” narušava princip jednostarješinstva u vojsci.

Odbrana tvrdi kako Državno tužilaštvo nije uspjelo dokazati da je optuženi bio kod Šafradinovih kuća, te da je prisustvovao razoružavanju zarobljenih vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

“Tužilaštvo inkriminaciju pokušava zasnovati na nalazu i mišljenju vještaka Radovana Ilića, koji je to uradio proizvoljno, bez jasnih i potrebnih definicija”, kazao je Avdić.

Odbrana je navela i da su svjedoci Tužilaštva BiH rekli tokom svjedočenja da pomoćnik komandanta za moral nema ovlaštenja da komanduje, niti da provodi zarobljenike.

Avdić navodi da Tužilaštvo nije dokazalo da su napadi bili usmjereni na civilno stanovništvo hrvatske nacionalnosti u Križančevu Selu i Šafradinima, i da nisu predočeni dokazi da je Nurković bio dio akcije, te da je stav Odbrane da svi izvedeni dokazi upućuju na to da Nurković nije ni trebao biti optužen.

“Predlažemo Sudu BiH da donese oslobađajuću presudu kao jedino moguće zakonsko rješenje”, zaključio je Bajrić svoju završnu riječ.

Nurković je, zajedno sa Ibrahimom Purićem, Ibrahimom Tarahijom, Nijazom Sivrom, Almirom Sarajlićem, Sadikom i Šaćirom Omanovićem te Kasimom Kavazovićem, optužen za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dva civila – žene hrvatske nacionalnosti – počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade Armije BiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostali pripadnici brigade.

Sarajlićev branilac Nermin Vila smatra kako su tvrdnje Državnog tužilaštva netačne i da se zasnivaju na izjavama svjedoka, među kojima je većina žena koje nisu bile očevici dešavanja.

Odbrana Sarajlića se u završnoj riječi posebno fokusirala na svjedoke koji su, kako je kazao Vila, tokom svjedočenja izjavili da su im tužitelji i pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) sugerisali šta trebaju reći.

“Na desetine je takvih svjedoka, nekima je prijećeno da će biti optuženi, nekima je davan novac, što smatramo da je dovelo do narušavanja prava na pravično suđenje”, kazao je Vila i dodao da te iskaze od 24 svjedoka smatra nezakonito pribavljenim.

Vila je rekao kako Optužba nije dokazala da je počinjeno strijeljanje 12 pripadnika HVO-a, kao ni da je to naredio i počinio optuženi Almir Sarajlić.

“On nije bio na mjestu navedenog zločina i nadam se da će izaći kao slobodan čovjek”, kazao je Vila.

Posebnu pažnju branilac je posvetio zaštićenom svjedoku K-3, za kojeg je rekao da je, kako bi izbjegao optuženje, izmislio priču i optužio Sarajlića za ubistva vojnika.

Odbrana je navela da je evidentno da je K-3 lažno svjedočio jer su, kako je kazao Vila, članovi porodica ubijenih vojnika svjedočili da su vojnici ubijeni tupim predmetima ili vješanjem, da niko od njih nije imao prostrelne rane.

“Presuda mora biti oslobađajuća, jer se ne može pokloniti vjera samo jednom zaštićenom svjedoku”, rekao je Vila.

Odbrana je navela da ključni ljudi u komandi 325. brigade nisu ništa čuli o zarobljavanju i ubistvima vojnika HVO-a.

“Za ta ubistva nisu čuli u komandi, ali žene u selu jesu”, kazao je Vila i dodao da je svjedok Nikica Šantić, koji je bio zarobljen i uspio pobjeći, rekao da nije vidio Almira Sarajlića tada, te da su tijela ubijenih vojnika bila masakrirana, što ne odgovara opisu iz optužnice da su ubijeni iz vatrenog oružja.

Odbrana Sarajlića nastavit će sa izvođenjem završne riječi 7. jula.