Tuga ne jenjava ni 30 godina nakon zločina u Bakarevića ulici

Među okupljenima u Bakarevića ulici koji su došli da odaju počast za sedmero maloljetnika ubijenih granatom, bili su članovi porodica, koji danas, kako su rekli, nemaju snage da govore o onome što se desilo. Mersudin Šećerović, čiji je stariji brat Sinanudin tog dana ubijen, razgovarao je s novinarima Detektora.

Dok u naručju drži sina, koji nosi ime po njegovom bratu, Šećerović kaže da se sjeća svega što se tog dana dešavalo.

“Ja sam došao na mjesto masakra, netom nakon toga, nakon eksplozije. Da sam možda uranio samo neku minutu, bili smo na akšam-namazu, da sam samo ranije izašao iz džamije, minutu, i ja vjerovatno ne bih bio danas među živim”, govori on.

Porodicama ubijene djece, kako kaže, najgore je. Rane nisu zacijelile, nego su nekada čak i gore.

“Rane ostaju identične, možda čak nekada i gore s obzirom da se nekad pokušava agresivno da se promijeni karakter rata i svega toga. To, naravno, porodice žrtava najviše boli”, kaže on.

Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.–1995. godine Fikret Grabovica navodi da je na današnji dan u Bakarevića ulici ubijeno sedam mladih osoba, od kojih su većina bila djeca.

“Želim da istaknem da se ubice naše djece nisu nalazile samo na okolnim brdima, da ih je bilo i među nama. Jer ovdje, po mnogim saznanjima, bila je dojava”, govori on za Detektor.

Nakon 30. godina, porodice se još uvijek nadaju da će odgovorni za ovaj zločin biti procesuirani, ali ipak naglašavaju da ta nada blijedi. Procesuiranje zločina je, kako kažu, u interesu države, ali i budućih generacija.

Grabovica pojašnjava da su roditeljima ubijene djece najznačajnije istina i pravda, a da se istina utvrdila u značajnom obimu.

“Saznanje da pravda još nikada nije ni u najmanjoj mjeri zadovoljena nama teško pada, jer, kao što znamo, još nikada Tužilaštvo BiH nije pokrenulo i podiglo niti jednu optužnicu za tako stravične zločine nad najmlađom populacijom tokom opsade grada i zaista je sramotno da Tužilaštvo ne radi svoj posao”, dodaje on.

Šećerović kaže da blijedi nada u zadovoljenje pravde i smatra da počinioci ne mogu mirno spavati.

“Nije jednostavno, znate, ubiti dijete. Ja ne znam kakav to čovjek može biti i koliko god da mrzi nekoga, sutra-prekosutra postat će on otac ili djed, i pogledat će to, mora mu pasti na pamet šta je on radio”, zaključuje on.

Sarajevski civili, kako je utvrđeno presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), napadani su snajperskim i artiljerijskim projektilima dok su obrađivali vrtove, kupovali na pijaci ili čistili gradske ulice. Na njih je pucano dok su bili na sahranama, u kolima hitne pomoći, tramvajima, autobusima ili na biciklima.

Presudama u Haagu, koje je i BIRN BiH analizirao u Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH, za kampanju terora nad civilima – snajperskim i artiljerijskim napadima – na doživotne kazne zatvora osuđene su bivše političke i vojne vođe Republike Srpske – Radovan Karadžić i Ratko Mladić, te bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske Stanislav Galić. Nekadašnji komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Dragomir Milošević osuđen je na 29 godina zatvora zbog terora nad civilima u Sarajevu.

Tokom 44 mjeseca opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine ubijeno je više od 11.000 stanovnika, od čega oko 1.600 djece.