Obilježavanje Dana nestalih općine Ilijaš. Foto: BIRN BiH
Obilježavanje je počelo na centralnom spomen-obilježju u Ilijašu manifestacijom “Govorite, šutnja je bol duše“ u kojoj su učestvovali učenici osnovnih škola koji su položili i bijele ruže u spomen na nestale ove općine.
Među desetinama koji su došli na obilježavanje je i Sejda Ćesan koja još uvijek traga za posmrtnim ostacima oca Džulejmana Avdibegovića. Do prije nekoliko godina tragala je i za bratom Zehridom, čije je nekompletno tijelo pronašla. Oni su, kako kaže, odvedeni iz Kadarića 9. juna 1992. godine na razgovor, te smješteni u osnovnu školu “27. juli“.
“Ja sam, nažalost, i bila prisutna kada su odvedeni. Nosila sam im hranu u zatvor i znam ko ih je odveo, ali nažalost niko nije odgovarao“, govori ona za Detektor, te pojašnjava da su iz fiskulturne školske sale zatvorenici, navodno, odvođeni u grupama i ubijani.
Ćesan kroz suze govori da misli da je njen otac i ubijen jer je bio dobar i “čovjek od karaktera“.
“Ja samo ne znam kako oni koji su to uradili mogu mirno spavati. Meni to nikako nije jasno. Ipak, treba odvesti nekoga, svezati ga, vezanih ruku ga ubiti. To stvarno treba biti životinja. Meni je bilo teško kada sam našla dijelove tijela svog brata. Imala sam osjećaj da je ponovo ubijen. To je jako teško porodicama podnijeti“, kaže ona.
Senida Fazlić također 31 godinu traga za posmrtnim ostacima oca Nezira Alispahića, koji je istoga dana odveden iz Kadarića. Kroz suze teško pronalazi riječi da novinarima Detektora opiše kako izgleda potraga za nestalim nakon toliko vremena.
“Teško, preteško. Kao od prvog dana. Tragam trenutno sada za ocem. A brata sam pronašla prošle godine u oktobru mjesecu i ukopala njegove kosti za kojim sam tragala 29 godina“, kaže ona, te dodaje da porodice žive u nadi da će pravda biti zadovoljena.
Obilježavanje Dana nestalih općine Ilijaš. Foto: BIRN BiH
Predsjednica Udruženja porodica nestalih općine Ilijaš Zekija Avdibegović kaže da porodice nestalih nisu zadovoljne sudskim procesima, s obzirom na to da je tek sada počeo proces za Lješevo. Još uvijek se 45 osoba s ovog područja vode kao nestale, ističe ona.
Avdibegović je tokom obraćanja na obilježavanju uputila apel nadležnim institucijama da porodice nestalih više nemaju snage.
“Ne možemo izdržati jer svaki Bajram, svaki praznik nama je bol i tuga jer mi nemamo mezar. Mene lično kao majku i suprugu više ne zanima hoće li neko biti osuđen ili neće“, kazala je i uputila apel ljudima da svjedoče u procesima koji se vode za ratne zločine.
Isti apel mogućim svjedocima uputila je i Ema Čekić, predsjednica Udruženja nestalih općine Vogošća, koja je posebnu pažnju skrenula mladim generacijama, kazavši da trebaju tragati za istinom i pravdom.
“Mi 30 godina traganja, bola i tuge ne možemo tek onako baciti i reći da ih nismo imali. Mi smo njih imali i neko nam ih je uzeo, i surovo ubio, i duboko zakopao da ne možemo naći njihov trag“, navela je.
Nakon manifestacije na kojoj su različita udruženja i organizacije položila cvijeće, obilježavanje je nastavljeno protestnom šetnjom kroz Ilijaš, a potom je dio prisutnih posjetio lokaciju masovne grobnice na brdu Žerovanj.
U njoj su pronađeni posmrtni ostaci oca Emira Handžića koji je ispričao da je ova grobnica otkrivena 1996. godine i iz nje su ekshumirana 32 tijela. Kako je pojasnio, 16 osoba je bilo iz Bioče, neki su bili iz Luke, a pronađeni su i ljudi izbjegli iz Bratunca koji su potom zarobljeni i ubijeni.
“Kažu da je ovdje pronađen ogroman broj čahura, što znači da su ljudi ubijeni tačno ovdje na ovom mjestu i treba da znate da i dan-danas postoje četiri tijela iz ove grobnice koja nisu identifikovana“, rekao je on.
Na ovoj lokaciji je položeno cvijeće, a obilježavanje će biti završeno vjerskim programom iza akšam-namaza u džamiji Stari Ilijaš.
BIRN BiH je objavio bazu Sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH, gdje su Vijeća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju konstatovala zločine koji su se dogodili na području Ilijaša tokom 1992. godine.
