Obilježavanje godišnjice stradanja u Lješevu. Foto: Adha Masnopita
Adha Masnopita, predsjednica organizacionog odbora manifestacije “Da se ne zaboravi Lješevo 5. juni 1992. godine”, pojašnjava za Detektor da je 5. juna 1992. strijeljano 20 muškaraca i dvije žene.
“Ovaj zločin su preživjele dvije osobe. Jedna od njih je moja nana rahmetli, kojoj su zločinci pred njenim očima ubili dva sina, muža, dvojicu braće i još više članova porodice”, kaže Masnopita, čiji je otac Jasmin ubijen te prilike. Osim oca, ubijeni su i njen djed Husnija, amidža Mujo te daidže Hasan i Suljo Fazlić.
Masnopita pojašnjava kako se svake godine obilježava stradanje Bošnjaka iz Lješeva, a ove godine su 2. juna upriličili i historijski čas za učenike srednjih škola s područja općine Ilijaš, u cilju da se mlađe generacije upoznaju s dešavanjima na ovom području 1992. godine “s obzirom da nemaju prilike to učiti u školama”.
Za ove zločine trenutno se u Sudu BiH sudi Ranku Draškiću i Savi Manojloviću, kojima se na teret stavlja, između ostalog, da su, u svojstvu pripadnika Interventnog voda Teritorijalne odbrane Srpske opštine Ilijaš, kasnije Ilijaške brigade Vojske Srpske Republike, 5. juna 1992. učestvovali u napadu na Lješevo i ubistvima 20 civila.
“Poslije artiljerijskog napada, ušli su u selo, zapalili više kuća i lišili slobode civilno muslimansko stanovništvo”, navodi se u optužnici.
Dodaje se da su civili sprovedeni u dvorište jedne kuće, gdje su dvojica optuženih, s još petoricom pripadnika Interventnog voda, ubili 20 osoba, među kojima više članova porodica Avdukić, Fazlić i Masnopita. Dvoje civila je preživjelo, a oko 100 muškaraca, žena i djece odvedeno je u Podlugove, navodi se u optužnici.
Suđenje u ovom predmetu počelo je u martu prošle godine, a u toku je iznošenje dokaza Odbrane.
Spomen-obilježje u Lješevu. Foto: Adha Masnopita
Masnopita ističe da je pravosuđu trebalo 30 godina da “pođe reagovati” na zločin u Lješevu, te da porodice žrtava očekuju izricanje presude do kraja ove godine. Kaže da proces ide sporo, ali da su porodice s druge strane svjesne da nijedna presuda ne može vratiti nijedan život.
“Međutim, važno je da zločinci imenom i prezimenom budu okarakterisani kao takvi, važno je da im se izreknu najstrožije kazne, čisto zbog budućnosti naše djece i naših generacija, ali i zbog sjećanja na naše šehide. A mi znamo da presuda ne može vratiti nijedan ljudski život”, dodaje ona.
Državni sud je krajem prošle godine za ovaj zločin potvrdio optužnicu protiv Marinka Vidovića i Pere Vujovića, koji imaju prebivalište u Srbiji i nedostupni su pravosudnim organima.
BIRN BiH je objavio bazu Sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH, gdje su Vijeća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u presudama Momčilu Krajišniku, Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu te Vojislavu Šešelju konstatovala zločine koji su se dogodili u Lješevu.
