Gadžo i ostali: Presuda za zločine u Hrasnici 30. maja

Suljo Hebib s braniocem. Foto: BIRN BiH

Odbrane trojice nekadašnjih pripadnika Armije BiH iznijele su završne riječi u kojima su zatražile oslobađajuću presudu, istaknuvši da se neke tačke optužnice zasnivaju samo na iskazu svjedoka koje branioci nisu mogli ispitati, a da za neke nije izveden nijedan dokaz i da je bilo logično da je Tužilaštvo od njih odustalo.

“Presuda se ne može zasnivati isključivo na iskazu svjedoka kojeg Odbrana nije mogla ispitati”, rekla je Gadžina braniteljica Lejla Čović u jednom od više primjera koje je navela.

Ona je analizirala dokaze za 16 tačaka optužnice koje Gadžu terete za premlaćivanje i ubistva lica srpske nacionalnosti zatvorenih na tri lokacije u Hrasnici. Prema njenim riječima, ni u jednom slučaju nije van razumne sumnje dokazana krivica optuženog.

Kazala je da je više tačaka zasnovano na iskazima preminulog svjedoka Mirka Vukovića, ali da oni sadrže kontradiktorne navode. Dodala je da su neki svjedoci spominjali da je Gadžo izveo ili vratio nekog zatvorenika, ali da nije bilo dokaza ko ih je premlatio.

Prema Odbrani, dokazano je da je Gadžo od aprila do jula 1992. bio pripadnik rerzervnog sastava policije i da u tom periodu nije bio stražar u pritvoru, kao što tvrdi Tužilaštvo. Čović je rekla da su izvedeni dokazi o pogibiji Gadžinog oca i snahe od granate 8. jula 1992. i odsustvu optuženog, nakon čega je angažovan na čuvanju zatvorenika.

Braniteljica je podsjetila na iskaze svjedoka o hapšenju optuženog zbog pomaganja zatvorenicima srpske nacionalnosti, navodeći da je to potvrdila i jedna zatočenica koju zbog toga Tužilaštvo i nije pozvalo za svjedoka.

Svjedoka Agana Nezira ocijenila je izuzetno nekredibilnim, rekavši da je kao referent za bezbjednost bio direktno odgovoran da vodi brigu o pritvorenicima i da je imao motiv da ne govori istinu. Čović je ukazala na ljekarske potvrde i dokumente uprave pritvora o prirodnoj smrti zatvorenika.

“Jasan je zaključak da su lica preminula prirodnom smrću… Ne može se zaključiti da su preminuli od batinanja”, kazala je braniteljica.

Laličićeva braniteljica Sabina Mehić napomenula je da je od 53 predložena svjedoka saslušano njih 15, te da je pročitano šest iskaza, navodeći da je optužnica potvrđena pod pretpostavkom da će biti saslušani predloženi svjedoci.

Ona je rekla da je Laličić optužen u ovom predmetu nakon što je izašao s odsluženja kazne iako su svi iskazi bili i ranije dostupni.

“Klasična zloupotreba od ranijeg tužioca”, ocijenila je Mehić.

Laličić je 2015. osuđen na šest godina zatvora za zločine nad civilima u Hrasnici.

Mehić je navela da je ostavljeno da se nagađa za koje se konkretno radnje izvršenja terete optuženi, jer optužnicom nije određeno da li se radi o nečovječnom postupanju, nanošenju teških fizičkih patnji i slično.

Ona je kazala da od 15 svjedoka samo jedan spominje Laličića u kontekstu optužnice. Dodala je da je riječ o Savi Pejiću, koji je rekao da ga je optuženi udario nogom u predjelu bubrega.

“Da li je uopće radnja kako je svjedok opisao pitanje ratnih zločina?”, navela je Mehić.

Ona se pozvala na sudsku praksu kada je u pitanju ocjena radnji koje se mogu podvesti pod određeno krivično djelo. Ukazala je na presudu u kojoj šamaranje i udaranje nogom u stražnjicu nije prihvaćeno kao nečovječno postupanje.

Hebibov branilac Senad Dupovac je kazao da su pročitana samo dva iskaza svjedoka u vezi sa udaranjem Radovana Dubljevića.

“Odbrana je bila onemogućena da ispita svjedoke, jer su umrli mnogo prije podizanja optužnice”, rekao je Dupovac.

On smatra da optužnica ne bi bila ni potvrđena da su Sudu bili dostavljeni podaci o smrti svjedoka.

Dodao je da je svjedok Odbrane Nermin Halilović kazao da Dubljević sigurno nije bio maltretiran, jer nije vidio povrede na njemu niti se žalio.