Zoran i Radenko Ilić. Foto: Sud BiH
Nenad Jagodić je kazao da je Zoran Ilić radio u pekari u ulici u Donjem Polju u kojoj je on živio. Svjedok je rekao da je radio do aprila i da su Srbi, kao i Bošnjaci, organizovali straže te da su se vodili pregovori o podjeli.
Naveo je da 19. juni 1992. pamti kao jedan od najtežih dana u životu.
“Zove nas komandir da idemo u Zaganoviće, da se oslobodi taj dio Rudog, put prema bolnici na Sokocu”, kazao je Jagodić.
On je rekao da je megafonom bilo pozivano bošnjačko stanovništvo da položi oružje, te da su ostavili ključeve kako bi im kuće bile pretresene.
“Kad smo prišli kućama, odmah je otvorena vatra po nama. Gine desetak-jedanaest ljudi iz drugog voda, pet-šest je ranjeno”, prisjetio se svjedok.
Dodao je da on tog dana u Rudom nije vidio “ni živa ni mrtva čovjeka”.
Zoran i Radenko Ilić optuženi su da su u naselju Rudo 19. juna 1992. učestvovali u odvođenju grupe civila bošnjačke nacionalnosti, kojima se od tada gubi trag. Oni su, u svojstvu pripadnika Vojske Republike Srpske, optuženi za učešće u širokom i sistematičnom napadu.
Prema optužnici, Ilići su, zajedno s drugim vojnicima, došli pred podrum kuće Miroslava Jovičića, gdje su se nalazili civili, među kojima su bili žene i djeca. Njima je bilo naređeno da borave u podrumu dok traje napad, dok je muškarcima naređeno da izađu iz podruma jer idu u zarobljeništvo.
Jagodić je kazao da za vrijeme akcije nije vidio Zorana kao ni Radenka Ilića. Na pitanja tužioca Ahmeda Mešića, on je potvrdio da su dobijali oružje o Srpske demokratske stranke (SDS).
“Jesmo. SDA je naoružavala Muslimane, a SDS je Srbe”, rekao je svjedok.
On je dodao da 19. juna nije bio kod kuće Jovičića, a da je čuo da su neki ljudi stradali.
Svjedokinja Desa Pajić kazala je da je boravila kod tetka u Donjem Polju i da je sa sestrom u podrumu kuće Miroslava Jovičića kuhala za grupu vojnika. Rekla je da su hljeb nabavljali u pekari u kojoj su radili Zoran Ilić i Mane Gojković.
Ona se prisjetila dana kada je vršen pretres u kućama Bošnjaka koji su ostali da žive u komšiluku. Navela je da je čula da je bilo poginulih i ranjenih, a da su u jednom trenutku u kuću Jovičića dovedeni mještani bošnjačke nacionalnosti.
“Mi došli, gore pretresaju. Lubarda je bio s njima. Tom narodu kažemo: ‘Imate hrane tu, napravite sebi kafu’”, rekla je Pajić, dodavši da je ona otišla.
Kazala je da je nešto kasnije uslijedila pucnjava i da se sakrila u podrum kod komšije. Uveče je, kako je navela, vidjela vojsku.
Svjedokinja je rekla da među narodom koji je doveden nije vidjela Zorana Ilića. Prema njenim riječima, optuženi je non-stop radio u pekari.
Braniocu Veljku Ćivši je kazala da tog dana nije vidjela ni Radenka Ilića. Potvrdila je da je Slavko Lubarda stalno bio u alkoholiziranom stanju.
Pajić je tužiocu rekla da je sutradan čula da su civili iz Jovičićeve kuće odvedeni u Crkveni dom i “Rasadnik”.
Suđenje se nastavlja 5. juna.
