Ličina i ostali: Zatvaranja u Vatrogasnom domu i na stadionu

Svjedok Mićo Grobac se prisjetio druge polovine 1992. godine, kada je angažovan u Vojnoj policiji u Bosanskom Novom, čija je komanda bila smještena u zgradi Vatrogasnog doma. Tu je, kako je rekao, zadužio uniformu i oružje.

Iz Vatrogasnog doma, kako je kazao, sjeća se “momaka što sjede”. Od tih osoba, svjedok je rekao imena Simo Ličina, Nedeljko Pilipović, Žarko Kalinić te Joco i Žare Grab. Naveo je da poznaje Miru Bosančića, ali da on nije bio tu.

“Ja nisam imao posebnih zadataka, jer po VES-u nisam bio vojni policajac”, kazao je svjedok.

Prema njegovim riječima, jedno vrijeme u podrumu Doma je bila pritvorska jedinica. Tu su, kako je pojasnio, dovođeni vojnici koji su zaustavljani bez dozvola. Dan poslije bi oni, plavim kombijem, vraćani tamo gdje pripadaju.

Prisjetio se januara 1993., kada je dobio informaciju da će biti racija korpusne policije i da se javi u Vojnu policiju. Naveo je da je bilo puno civila u podrumu.

“Meni je to bio prvi susret sa smrću. Dole je vojska zvala, javim se dole, ovi traže cigare. Na vratima je vojni policajac. Baterijskom lampom sam osvijetlio, zatekao sam oko vatre ljude, pjevaju. Primijetio sam, jedan čovjek stoji. Priđem, vidim da je obješen. Pokušao sam uraditi reanimaciju. Nisam znao ko je to. Mislio sam da su to svi Srbi, dan kasnije sam čuo da su bili muslimani”, opisao je svjedok, dodavši da više ta lica nije viđao.

Kazao je da su u Domu bile dvije osobe koje su zvali Nazif i klinac Slobo. Za njih je svjedok rekao da su imali punu slobodu kretanja i da su tu bili do razmjene, do kraja rata. Naveo je da je Kalinić vodio Slobu u kafić i donosio garderobu.

Odgovarajući na unakrsna pitanja, svjedok je rekao da je korpusna policija koja je vršila raciju bila iz Banje Luke i da je vojni policajac iz te policije bio na vratima podruma.

Kazao je da nikada nije čuo ni vidio da je neko maltretiran u Domu.

Za ubistva, prisilni nestanak i nečovječno postupanje u logoru u Vatrogasnom domu, optuženi su Ličina, Pilipović, Kalinić, Bosančić, te Bogdan, Žarko i Jovan Grab. Prema optužnici, oni su – u svojstvu pripadnika voda Vojne policije Lake novogradske brigade Vojske Republike Srpske – zatočenicima nanosili velike patnje u periodu od maja 1992. pa do kraja marta 1993. godine.

Svjedok Fahrudin Šunjić je kazao da u proljeće 1992. počinju privođenja i granatiranja njegovog mjesta Blagaj Japra, kao i okolnih sela. Tada su mještani okolnih sela dovedeni u Blagaj Japru, gdje su bili mjesec dana.

Prisjetio se kada je došla naredba da se formira kolona te su civili sprovedeni na most, potom u krug firme “Japra”. Nakon toga, njih oko 2.000 je ušlo u teretni voz i odvedeni su u Stanare kod Doboja. Prema njegovim riječima, tu su podijelili vojno sposobne muškarce, žene, starije i djecu.

“Nas vojno sposobne su vratili u Bosanski Novi, na stadion ‘Mlakve’. Tu su vojnici stražarili na tribinama, naoružani. Popisivali su nas na atletskoj stazi, bilo je nas 703 i došlo je 20-ak iz Vatrogasnog doma”, rekao je svjedok, dodavši da su ljudi iz Doma bili pretučeni te im je vidio crna leđa.

Kazao je da je njegov prijetelj Abdulah Uzunović Dudo ubijen.

Naredno suđenje je zakazano za 8. juni.