Hadžić i ostali: Svjedok negira navode iz istrage

Ekrem Bešlija je rekao da je bio u rezervnom sastavu policije, a da je četi Teritorijalne odbrane (TO) u Koritima pristupio u julu, nakon akcije u Čemernom.

Tužilac Vladimir Simović je na ovu i druge okolnosti predočavao svjedoku iskaz koji je dao 2017., tražeći da objasni zbog čega je drugačije govorio. Svjedok je rekao da je četa TO-a u Koritima formirana u julu i da je tada za komandira postavljen Mirsad Bešlija. Kazao je da su u akciju na Čemerno krenuli kasno uveče 9. juna 1992.

“Pristigla je grupa TO-a iz Kaknja i Breze. Bili su smješteni u školi. Od naših mještana saznali smo da se ide da se unište haubice“, kazao je Bešlija.

On je u istrazi rekao da su u akciju krenuli pripadnici TO-a iz Korita, a na suđenju je kazao da su to bili civili, mještani, jer četa nije bila formirana. Rekao je da nije vidio oružje ni kod koga od njih.

Bešlija je kazao da su u akciju išli i pripadnici rezervnog sastava policije. U istrazi je rekao da je u ulozi njihovog komandira bio Enes Durak. Na suđenju to nije potvrdio, navodeći da Duraka zna kao prijeratnog policajca.

Svjedok je rekao da je u akciju krenuo kao dobrovoljac i da su rano ujutro stigli do uzvišenja Dernek, te su pripadnici TO-a iz Breze i Kaknja krenuli sa desne strane haubica. Kazao je da se s drugim mještanima Korita skrivao na uzvišenju kada je zapucalo, jer nisu imali oružje.

Negirao je da im je Mirsad Bešlija odredio konkretne zadatke, kao što se navodi u iskazu iz istrage.

“Ja se toga ne sjećam. Išli smo da nađemo sebi oružje. Ko god nije imao pušku, išao je da uzme“, rekao je svjedok.

Dodao je da im Mirsad Bešlija nije rekao da onaj ko nema pušku dođe kod haubica kad se područje očisti.

“Ja sam Mirsada vidio kod škole i više nisam“, rekao je svjedok.

On je negirao navode iz ranijeg iskaza da je Enes Durak komandovao jednom grupom, kazavši da je komandir rezervne policije bio izvjesni Tajić, koji nije bio u toj akciji.

Svjedok Bešlija je rekao da su neki vojnici u akciji poginuli i ranjeni, a da je za žrtve među srpskim civilima čuo kasnije na televiziji. Tužilac ga je podsjetio da je ranije izjavio da su to pričali saborci nakon akcije, što je svjedok negirao.

Na pitanja Odbrane Mirsada Bešlije, svjedok je rekao da im se optuženi nije obraćao ispred škole u Koritima. Potvrdio je navode iz istrage koje mu je predočila braniteljica Lejla Čović – da nisu dobili konkretna zaduženja kada su došli blizu Čemernog, i da ne zna da im je neko nešto naredio.

Braniocu Draženu Zubaku je kazao da je Nusret Bešlija bio predsjednik mjesne zajednice i da je u Koritima zbrinjavao izbjeglice iz Svraka. U akciji na Čemerno ga nije vidio.

“On je na dan-dva prije otišao iz Korita. Pomagao sam mu da utovari stvari“, rekao je svjedok Bešlija.

Za zločin u Čemernom sudi se bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane, te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemalu Hadžiću, Teufiku Turudiću, Džemalu Smoli, Senadu, Harisu i Benjaminu Sikiri, Enesu Duraku, Mirsadu, Nusretu i Mirzetu Bešliju te Nehru Ganiću – da su 10. juna 1992. napali Čemerno, pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Suđenje se nastavlja 11. maja.