Ličina i ostali: Iz Doboja vraćeni vozom na stadion Mlakve
Samir Blagajčević je rekao da je bio kod brata u Zagrebu, a pred početak rata se vratio u Bosanski Novi u svoje naselje Blagaj Rijeka.
On je kazao da je u maju 1992. počelo granatiranje, te da ih je vojska ubrzo protjerala u mjesto Maslovare, kako bi “čistila teren“.
“Potom ljude odvode u zgradu firme ‘Japrapromet’, a ispred su bili parkirani vagoni, te su nas ubacili i vozom smo prebačeni u Doboj“, opisao je svjedok i naveo da su u Doboju odvojili muškarce od žena i djece, te muškarace vozom vratili na stadion Mlakve u Bosanski Novi.
“Vidio sam Sabriju Prohića, profesor mi bio, grozno je izgledao, sav izudaran“, prisjetio se svjedok i rekao da je na stadionu bilo oko 800 zatočenika.
On je ispričao kako su uoči razmjene – kada su, uz pomoć UNPROFOR-a, trebali biti prebačeni u Hrvatsku – vojnici sa prozvali 17 osoba sa spiska, među kojima je bio i njegov amidža Fadil, te Džafer Kapetanović, da su ih odveli, a potom ubili.
Uz pomoć UNPROFOR-a su, rekao je svjedok, stigli u Karlovac. Otišao je ponovo kod brata, gdje se dobrovoljno prijavio u vojsku, i krenuo ka Krajini.
“Nas par stotina krenulo je ka Krajini. Tada su nas zarobili, odveli u Glinu, gdje nas je popisao Crveni križ, a potom nas vode u Vatrogasni dom u Bosnaski Novi“, rekao je svjedok, te naveo da su ih zatvorili u podrum u kojem su zatekli još dva mladića.
On je kazao da je u Vatrogasnom domu prepoznao dvojicu vojnih policajaca jer su išli zajedno u školu i to osobu koju su zvali Đedin, te Jovana Graba.
“Vodili su nas na ispitivanje. Nekada nas udarali šakama i nogama, nekada ne“, naveo je svjedok, te dodao da nije vidio da Jovan Grab ikoga tuče.
Rade Ćulibrk, branilac Bogdana Graba, pitao je svjedoka da li je tačno da su na putu za Krajinu imali sukob s pripadnicima Srpske autonomne oblasti Krajina, što je svjedok potvrdio, kao i to da su uhapšeni kao ratni zarobljenici, a ne civili.
Prema iskazu svjedoka, on je u aprilu 1993. godine vraćen u Glinu, a potom prebačen u Knin, kada je i razmijenjen.
Za ubistva, prisilni nestanak i nečovječno postupanje u logoru u Vatrogasnom domu, optuženi su Simo Ličina, Nedeljko Pilipović, Žarko Kalinić, Miro Bosančić, te Bogdan, Žarko i Jovan Grab. Prema optužnici, oni su – u svojstvu pripadnika voda Vojne policije Lake novogradske brigade Vojske Republike Srpske – zatočenicima nanosili velike patnje u periodu od maja 1992. pa do kraja marta 1993. godine.
Remzija Mušinović rekao je u Državnom sudu da je radio u Zagrebu, te je preko Županje došao u selo Blagaj Japra, gdje su mu živjeli roditelji.
Sredinom maja, kako je naveo svjedok, dobili su naredbu da svi idu u Maslovare, što su i uradili.
“U Maslovarama sam vidio Refika Arapovića; bio im je pas, klečao je i imao povrede po licu“, prisjetio se svjedok, te rekao da su nakon nekoliko sati vraćeni kućama, a onda im je rečeno da idu ka fabrici “Japrapromet”.
“Ispred te firme su bili vagoni, ljude su ubacivali tamo. Mene, moju porodicu i Haliloviće su prozvali i mi smo ostali“, rekao je svjedok i dodao da su pušteni kućama, a nakon toga je došao očev radni kolega Milanko Jelisavac i rekao im da je garantovao za njih, te su ih skinuli sa voza.
Suđenje se nastavlja 27. aprila.
