Zoran i Radenko Ilić: Izvođenje muškaraca iz podruma i rafali

Omer Ćemalović, vještak medicinske struke, izvršio je vještačenje medicinske dokumentacije svjedoka Slavka Lubarde, nakon što je to na prethodnom ročištu zatražila Odbrana drugooptuženog Radenka Ilića, uz obrazloženje “da je svjedok procesno nesposoban, ali je potrebno utvrditi da li je bio sposoban kada je davao iskaz, s obzirom na to da od ranije ima oboljenje zbog kojeg je sada proglašen nesposobnim“.

Obrazlažući nalaz i mišljenje, vještak je konstatovao da se, prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji od 1998. godine, može zaključiti da je Lubarda u nekoliko navrata bio hospitaliziran.

“U tim periodima biva nesposoban, a nakon nekog vremena to stanje se radikalno poboljšava i dolazi do promjene“, rekao je Ćemalović, dodavši kako smatra da je, “imajući u vidu dokumentaciju, svjedok mogao dobro da reprodukuje svoje sjećanje“.

Branilac Radenka Ilića, Veljko Ćivša, zatražio je odgađanje donošenja odluke o čitanju iskaza, dok se ne sasluša psiholog, ali je Sudsko vijeće donijelo odluku da se iskazi Lubarde pročitaju.

Lubarda je u prvom iskazu datom 2005. rekao da je 19. juna počeo napad srpske vojske na naselje Rudo u kojem su poginula dva vojnika. Jedan od njih je bio njegov sestrić. Kada je dovezao njegovo tijelo do kuće Milosava Jovičića, čuo je kuknjavu i vidio Radenka Ilića zvanog Dok, kako galami na ljude u podrumu da izađu napolje.

“Muškarci jedan po jedan su izlazili. Vidio sam deset ili 15 ljudi. Među njima sam prepoznao Zehrudina Hadžihasanovića i Salaša zvanog Mačak. Za njima, sa puškom u uniformi, išao je Dok Ilić. Kada je izveo ljude, Miroslav Ikonić, koji je bio sa mnom, počeo povraćati je jer je znao da se neće vratiti“, rekao je Lubarda u istrazi.

On je nakon davanja iskaza prepoznao Radenka Ilića na fotografijama koje su mu predočene, rekavši da ga poznaje od ranije.

U drugom iskazu, datom 2020. godine, Lubarda je ispričao kako je došao do podruma kuće kada ga je Alija Omeragić pitao šta će biti s njima, na šta mu je odgovorio da ne zna. Prema tom iskazu, Radenko Ilić je muškarce odveo kod kuća Milana Sredojevića zvanog Brico i Blagoja Bakmaza, nakon čega su se čuli rafali. Lubarda je rekao da bi Sredojević i Bakmaz trebali znati ko je ubio, a kasnije i zapalio tijela muškaraca. Dodao je kako misli da je sa Radenkom bio i Zoran, ali nije siguran.

Branilac Ćivša je uložio prigovor na iskaze svjedoka, rekavši da se radi o bolesnom čovjeku.

Zoran i Radenko Ilić optuženi su da su u naselju Rudo 19. juna 1992. učestvovali u odvođenju grupe civila bošnjačke nacionalnosti, kojima se od tada gubi trag. Oni su, u svojstvu pripadnika Vojske Republike Srpske, optuženi za učešće u širokom i sistematičnom napadu.

Suđenje se nastavlja 24. aprila.