Purić i ostali: Telefoni u kancelariji komandanta

U replici na dokaze Odbrana, Tužilaštvo je pozvalo svjedoka Sanela Bešu, koji je kazao da je bio referent za vezu i da je centar veze bio u istom objektu kao i komanda 325. brdske brigade u Počulici.

On je naveo nekoliko imena komandanata ove brigade koji su se izmijenjali na toj dužnosti, među kojima i optuženi Ibrahim Purić. Svjedok je rekao da su u prostoriji komandanta bila dva telefona.

“Jedan od nas – induktorska veza  a drugi lokal – ptt veza”, kazao je Bešo.

On je dodao da je sa bataljonima u Kruščici i Starom Vitezu postojala radio veza koja se uspostavljala iz centra veze, a da je induktorska veza služila za komunikaciju sa ostalim bataljonima.

Svjedok je rekao da je uoči akcije 22. decembra 1993. dobio zadatak da pripremi plan rada veza i kanala na kojima će se obavljati komunikacija, te da su podijeljene motorole.

Na pitanja Purićevog branioca Envera Baždara, Bešo je rekao da je optuženi bio kratko komandant, tri do četiri mjeseca 1993. godine. On je objasnio da je centrala civilnog telefona sa ptt vezom bila u komandi korpusa. Kazao je da ne zna da li je taj telefon bio u funkciji.

S Purićem su optuženi Ibrahim Tarahija, Nijaz Sivro, Rušit Nurković, Almir Sarajlić, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović. Na teret su im stavljena ubistva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji su se predali, kao i dva civila – žene hrvatske nacionalnosti – počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade Armije BiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostali pripadnici brigade.

U replici na svjedoka Muhameda Mujezinovića, koji je saslušan na poziv Odbrane Sarajlića 21. februara, Tužilaštvo je pozvalo dva svjedoka.

Jasminka Đelilović kazala je da je radila u ambulatni u Preočici. Navela je da je bila ambulanta u Počulici, ali da tamo nije išla i ne zna ko je u njoj radio.

Ispričala je da poznaje Mujezinovića kao ljekara, specijalistu interne i medicine rada, koji je u ratu bio na čelu Ratnog predsjedništva u Vitezu. Rekla je da ga je u ratu dva puta vidjela u Preočici kada su razgovarali o njenom angažmanu u ambulanti, te ne zna da li je on tada negdje bio angžaovan kao ljekar.

Muris Trako je kazao da je bio načelnik sanitetske službe u 325. brigadi i da je radio u bolnici u Kruščici kao hirurg. On je naveo da je Mujezinović u ljeto 1993. boravio pet do sedam dana u Kruščici i liječio pacijente.

“Ja njega do kraja sukoba više nisam sretao”, kazao je Trako.

Na pitanja Sarajlićeve Odbrane, Trako je rekao da je Mujezinović bio predsjednik Ratnog predsjedništva, ali da je radio i kao ljekar.

Braniocu Nerminu Vili je rekao kako misli da je Mujezinović radio u ambulanti u Počulici. Tužilac Ivan Matešić ga je pitao na osnovu čega to misli, na šta je svjedok rekao da je bio angažovan.

Tužilaštvo je u materijalne dokaze uložilo nekoliko dokumenata iz vojne evidencije za Mujezinovića, kao i isječak iz video materijala na kojem svjedok govori o akciji u Križančevom Selu.

Branilac Baždar je rekao da će možda predložiti dva svjedoka na okolnosti postojanja telefona u kancelariji koju je koristio komandant. Branilac Vila je kazao da, nakon dva današnja svjedoka, misli da neće biti potrebno pozivanje više svjedoka.

Suđenje će biti zakazano nakon što se ove dvije Odbrane izjasne o prijedlogu dokaza.