Marković Miroslav: Optuženi bio na rođakovoj sahrani

Stevan Simić je kazao da je bio pripadnik kriminalističkog odjela Stanice javne bezbjednosti (SJB) Ugljevik, čiji je načelnik, prema njegovim riječima, bio Vinko Lazić, a komandir Borko Đurić, kao i da je početkom rata formirana Interventna jedinica od aktivnih i rezervnih policajaca kojom je komandovao Dragan Maksimović.

U ljeto 1992., kako je ispričao svjedok, poslani su u selo Gornja Krčina, jer je stigla informacija o nelegalnoj sječi šume, a osim njega je išao Maksimović i još nekoliko vozila, gdje su čuli pucnjeve iz sela Lokanj u koje se Simić uputio s kolegom.

“Kada smo ušli u selo, čulo se jaukanje. Rekli su nam da je nečiji sin ubijen, da su naišli ljudi iz Teočaka i da je došlo do borbe“, ispričao je svjedok, te naveo da su krenuli prema crkvi u Lokanju, kada je vidio kolonu muškaraca, dvije žene i dijete, a  muškarcima su ruke bile vezane žicom.

Svjedok je rekao da je u koloni bilo oko 20 do 30 osoba, te da mu je Maksimović naredio da ide i prisustvuje ispitivanju zarobljenika.

On je naveo da je zarobljenike pitao odakle im oružje, te je vodio bilješke tokom ispitivanja, koje je kasnije predao Vinku Laziću.  Svjedok je tokom ispitivanja prepoznao Hajru Đuzdanovića i njegovog brata i rekao je da su prvog čovjeka počeli udarati nekom letvom, ali je on tražio da ih ne tuku, pa su prestali.

“Hajro je imao povrede i pocijepanu košulju, a ruke su mu bile vezane žicom“, rekao je svjedok.

Svjedok je kazao da je dobio naređenje da se vrati u Gornju Krčinu i nije vidio šta je bilo sa zarobljenicima, kao i da je tek 1994. saznao za ubistva ljudi iz Teočaka.

On je ispričao i da se 1998. godine vratio u Ugljevik, da je postavljen za komandira kriminalističkog odjela policije, kada je pozvao Vinka Lazića i pitao ga da mu vrati bilješke, što je ovaj i učinio. Svjedok je ispričao da ih je uništio kada je pošao u penziju i nikada ih nije pročitao.

Branioca Dragana Gotovca zanimalo je da li je svjedok znao da će zajedno sa vojskom napasti Teočak, što je svjedok negirao.

Državno tužilaštvo uložilo je bez čitanja i dva iskaza svjedoka Avde Ehlimanovića, koji je u međuvremenu preminuo.

Miroslav Marković je optužen da je, kao pripadnik Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske, učestvovao u zatvaranju, zlostavljanju i ubistvima 67 bošnjačkih civila na području Lokanja u julu 1992. godine.

Prvi svjedok Odbrane, Blagoje Todorović, prisjetio se da je kao dječak često išao iz svog sela Pilice u Donji Lokanj, kako bi se igrao sa vršnjacima, kao i da se sjeća da je 14. jula 1992. godine poginuo Milenko Janković jer je vidio ljude koji su razgovarali s njegovim ocem Boškom Jankovićem.

Svjedok je ispričao kako je na putu ka kući vidio bijeli kombi u kojem je bilo tijelo Jankovića, zatim majku od Miroslava Markovića, kao i da je Boško Janković bio Miroslavu ujak.

“Kada sam se opet vratio, ispred kuće Jankovića je bilo mnogo ljudi i vidio sam Miroslava, bio je u uniformi“, rekao je svjedok, negirajući da je imao oružje, te da je došao iz pravca Lokanja.

On je ispričao da je Marković tu bio cijeli dan, a sutradan na sahrani.

Svjedok Nedeljko Micić također je naveo da je živio blizu Jankovića i da je vidio kada su dovezli tijelo ubijenog. I Micić je vidio optuženog, te potvrdio da je bio i na sahrani.

Nastavak suđenja zakazan je za 3. april.