Gadžo Senad i ostali: Optuženi izvodio i tukao zatvorenike

Slobodan Papučić je posvjedočio da je u maju 1992. bio u Hrasnici, kada je po njega došla milicija koja ga je pozvala na razgovor, nakon čega je zarobljen i odveden u Osnovnu školu “Aleksa Šantić“ kao i njegova supruga, brat i otac.

Kako je ispričao, u školi je ostao mjesec i po dana, nakon čega ih Vojna policija odvodi u garaže sa metalnim vratima između nebodera, dok je njegov otac pušten kući iz škole.

Upitan o stražarima, rekao je da su bili Senad Gadžo, Zaim Laličić te Suad Hebib, koje je poznavao jer su iz Hrasnice. Ispričao je da njega Gadžo nije izvodio, ali da ostale jest i da pretpostavlja da ga nije izvodio jer je optuženi u to vrijeme živio sa njegovom snahom Maricom, za šta je saznao 1995. od svoje sestre.

Posvjedočio je da je Borko Stojanović, s kojim je bio u ćeliji, više puta izvođen od strane Gadže. Dodao je da je vidio kako ga tuku u hodniku i WC-u osnovne škole.

“Borko je više puta izvođen, tučen i vraćan u ćeliju. To su udarci po glavi, prsima, ramenima, tijelu“, naveo je Papučić, dodavši da je Stojanović preminuo od batina. Pojasnio je i da ga je neposredno pred smrt Gadžo izveo dva puta, te da ga drugi put izvodi, ali ga ne vraća Gadžo.

Odgovarajući na pitanja tužiteljice Marijane Čobović, kazao je da je i njegov otac Miloš tučen jer je čuo jauke i deranje, te da mu je Gadžo kroz deset dana rekao da će mu oca pustiti. Dva dana poslije, Gadžo mu je javio da je otac preminuo u stanu, kazao je Papučić.

Svjedok je kazao da je Gojko Stjepanović, s kojim je također bio u ćeliji, izvođen više puta u školi i garažama.

“Tuku ga i onda vrate u ćeliju, plav bude sa podlivima“, rekao je Papučić te ispričao da ga je zadnji put izveo i vratio Gadžo, što je on vidio. Dodao je da je čuo i glas Zaima Laličića kada Gadžo vraća Stjepanovića, koji je poslije preminuo.

Upitan o Aleksi Stramputi, kazao je da je i on izvođen i tučen, kada čuje njegov i prepoznaje Gadžin glas. Dodao je da je Stramputa preminuo u školi od batina, a da je Gadžo tukao i Radomira Milutinovića, da je čuo glasove.

Gadžo, Laličić i Suljo Hebib su optuženi za nezakonita zatvaranja, ubistva, mučenja, zlostavljanja i tjelesna sakaćenja zatočenih osoba u prostorijama zatvora u Hrasnici, Osnovnoj školi “Aleksa Šantić”, kao i u garažama između nebodera u ovom naselju, u periodu od 1992. do 1994. godine. Oni su optuženi u svojstvu pripadnika Armije BiH.

Na pitanje Gadžine braniteljice Lejle Čović, svjedok je rekao da je putem televizije saznao da se vodi postupak, ali nije znao ko je svjedočio. Negirao je da je znao da je svjedočila Marica Papučić.

Naveo je da je laž da je razlog njegovog hapšenja pronađena automatska puška, za šta postoji službena zabilješka. Negirao je svjedok da je razlog hapšenja bio što je rekao srpskoj strani gdje se nalazi civilno stanovništvo u Hrasnici.

Svjedok je naveo da nije bio u istoj ćeliji sa Stojanovićem. Potvrdio je da je bio zaključan u školi i garažama, a na pitanje braniteljice Čović, kako je onda mogao vidjeti da tuku Stojanovića, rekao je da nije vidio direktno kada ga tuku ni koliko je lica prisutno, ko tuče i na koji način.

Na istu tvrdnju Odbrane u odnosu na Stjepanovića, svjedok je rekao da je braniteljica djelimično u pravu, te da je i za njega čuo glasove. Kazao je da je njegov otac imao problema sa srcem i da se ne sjeća da je u septembru 1994. na Ilidži dao izjavu.

Tužilaštvo je u odnosu na ovu izjavu navelo da je nezakonita, nakon čega je Odbrana navela da je ova izjava predložena kao dokaz Tužilaštva.

U izjavi je rekao, kako je pročitala braniteljica Čović, da su mu rekli da je otac jednog dana pušten kući, da je preminuo nakon puštanja i ne zna jesu li ga prije toga batinali. Potom je Papučić rekao da to on nije izjavio, da se ne sjeća, ali je potvrdio svoj potpis.

Izjavio je, na upit tužiteljice Čobović, da su  Stjepanović i Stojanović bili s njim u ćeliji.

Na pitanje Suda, kazao je da su ga priveli jer su ga sumnjičili da odaje položaje Armije BiH.

Nastavak suđenja je zakazan za 24. mart.