Vlasenica. Foto: BIRN BiH
Alija Džapić je posvjedočio kako je u aprilu 1992. na području općine Bratunac živio s majkom, braćom i sestrom, kada im je izvjesni Đurković rekao da trebaju napustiti teritoriju. Kazao je da su autobusi bili spremni te da su napustili svoje domove i krenuli prema Bratuncu, gdje su zadržani.
Ispričao je da su potom odvezeni u Vlasenicu, gdje su pripadnici vojske u uniformama izveli njih 30-ak i postrojili, a četiri do pet starijih muškaraca izdvojili. Držeći ruke na potiljku, njega i ostale su u koloni odveli prema sudu ili zatvoru, objasnio je svjedok, gdje su proveli četiri do pet dana.
Prema njegovim riječima, svi su smješteni u jednu prostoriju, nakon čega su krenule procedure maltretiranja. U prostoriji ih je bilo previše, nisu se mogli kretati, a hranu su dobili treći ili četvrti dan.
Svjedok Džapić je spomenuo ime Slađana Pajića, za kojeg je od stražara čuo da se tako zove. Ispričao je i da su ih morali dočekati u stojećem stavu, nakon čega je Pajić jednog po jednog izvodio. Pojasnio je da su ih udarali nogama, a da je osim Pajića dolazio i Goran Garić, koji ih je također tukao.
“Ostali smo tu pet dana. Nakon toga, izvode sve nas na hodnik i postrojavaju nas i kažu da idemo na razmjenu (…) Nas pet su odvojili, kao ‘niste vi sad u planu za razmjenu, vi ćete drugi put’”, izjavio je Džapić, dodavši da je tada imao 16 godina te da je u tom trenutku plakao i burno reagovao jer je htio da ide s braćom.
Naveo je da su vraćeni u istu prostoriju, a da su tada odvedene 33 osobe, za koje je poslije saznao da su strijeljane u “nekoj kasabi, u voćnjaku”. Nakon nekog vremena provedenog u istoj prostoriji, odvedeni su u policijsku stanicu, gdje je držano 16 do 17 osoba, koje su udarali nogama dva do tri puta dnevno.
Na upit tužioca Seida Marušića, precizirao je da su bili zaključani. Dalje je posvjedočio da su ponovno prebačeni u staru prostoriju u zatvoru ili sudu, a da su potom odvedeni u logor “Sušica”, koji je napustio sa ženama i djecom nakon što ih je izveo izvjesni Goran Sekulić.
Unakrsno ispitavanje ovog svjedoka je odloženo za naredno ročište, nakon što su se Odbrane izjasnile da je rok bio kratak za pripremu.
Mane Đurić, Radenko Stanić, Miroslav Kraljević i Goran Garić su optuženi za progon bošnjačkih civila u Vlasenici protivpravnim zatvaranjem, ubistvima, seksualnim zlostavljanjima, mučenjima, nestancima i drugim nečovječnim djelima počinjenim tokom 1992. i 1993. godine.
Prema optužnici, Đurić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti u Vlasenici, Stanić je bio komandir, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić policajac.
Optužnica u ovom predmetu podignuta je u februaru 2018. a postupak protiv Đurića je bio razdvojen u septembru naredne godine zbog bolesti, da bi u martu 2021. ponovo bio spojen pošto su ljekari zaključili da se oporavio.
Nakon što se Đurićeva Odbrana izjasnila da smatra da je potrebno da suđenje počne iznova, zbog proteka vremena od godinu dana i tri mjeseca te da je potrebno da se svjedoci ponovo saslušaju – sa čime su se složile i ostale Odbrane, tužilac Marušić je na pitanje predsjedavajuće Sudskog vijeća Enide Hadžiomerović rekao da on ne bi imao nova pitanja za svjedoke.
Sutkinja Hadžiomerović je kazala da Vijeće smatra da ni Odbrane ne bi imale dodatnih pitanja, a niti ona kao predsjedavajuća Vijeća.
Nastavak suđenja je zakazan za 15. mart.
