Nanić i ostali. Foto: Sud BiH
Zuhdija Čelebić kazao je da je bio pripadnik Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NOAPZB) i da je vozio ranjene. Ispričao je da je 30. juna 1994. zarobljen u civilnoj odjeći i odveden u Bužim.
“Tu sam bio par dana, pa se na rad javio”, rekao je svjedok.
On je precizirao da je u Bužimu i na radu proveo 17 dana, a poslije deset dana u Bihaću, da bi potom prešao u 506. brigadu, odakle je ubrzo pušten da ide kući jer je bio bolestan.
Čelebić je kazao da je optuženog Mustafića viđao tri dana koliko je bio zatvoren u Bužimu.
“Jako, jako korektan je bio. Pošto sam bio krvav, ja i ove kolege, pustio je da se obrijemo, donio košulja da se obučemo”, prisjetio se svjedok.
On je rekao da je tada u Bužimu bilo zatvoreno između 80 i 100 zatvorenika iz NOAPZB-a i Vojske Republike Srpske. Naveo je da nije čuo da je Mustafić nekoga udario. Istakao je da se sam javio da svjedoči.
“Ako ti neko u životu kada ti je najcrnje… onda je dužnost da mu vratiš”, kazao je Čelebić.
Tužiteljica Vedrana Mijović rekla je da nema pitanja za ovog svjedoka pošto je govorio o dešavanjima izvan vremenskog okvira u optužnici.
S Mustafićem su za nečovječno postupanje prema ratnim zarobljenicima i civilima u bivšem hotelu “Radoč” u Bužimu u periodu od novembra 1994. do augusta 1995. godine, optuženi Zijad Nanić, Esad Kudelić, Vahid Bajraktarević, Senad Salkić, Nedžad Bapić te Samir i Husein Isaković.
Prema optužnici, Nanić je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade Petog korpusa Armije BiH, Kudelić komandir voda Vojne policije, a Bajraktarević, Salkić, Mustafić, Bapić te Samir i Husein Isaković pripadnici Vojne policije.
Na poziv Mustafićeve Odbrane svjedočio je još jedan svjedok, koji je prije ročišta tražio da mu se ne objavljuje ime zbog neugodnosti koje bi mogao imati s obzirom da živi u Velikoj Kladuši, što je Vijeće prihvatilo.
Svjedok je kazao da je bio pripadnik NOAPZB-a i da je negdje u avgustu 1994. zarobljen, a ubrzo pušten, te je vrijeme provodio kući sa porodicom, skrivajući se od vojne obaveze.
On je ispričao da je na kraju uhapšen 18. februara 1995. i odveden u zatvor u Bužim. Naveo je da je bio zatvoren do 12. marta, napomenuvši da nije sve vrijeme bio u Bužimu jer je išao na rad. Rekao je da mu je Mustafić ostao u pozitivnom sjećanju.
“Korektan odnos je imao. Često nas je oslovljavao – ‘sine’”, kazao je svjedok.
Dodao je da su mu Mustafić i optuženi Kudelić davali cigarete i da je zbog njihovih postupaka osjećao potrebu da svjedoči.
On je ispričao da je iz Bužima jednostavno otišao kući kada ga je Mustafić odveo da dâ izjavu i rekao mu da ga sačeka ispred ulaza.
Suđenje se nastavlja 27. februara.
