Kuzmanović i ostali: Naredba za likvidaciju na planini Borje

Dušan Kuzmanović i ostali. Foto: Sud BiH

Mile Dušanić je kazao kako je u junu 1992., nakon vojne obuke u Banjoj Luci, prekomandovan u Teslić, gdje je raspoređen u četu Vojne policije, u kojoj je obavljao poslove kurira jer je bio najmlađi. Četa Vojne policije bila je sastavljena od tri voda, a sjedište im je bilo u školi na Đuliću. Komandir Vojne policije bio je narednik Ranko Šljuka, rekao je Dušanić.

On je pričao o sastanku koji su pripadnici Vojne policije i “Mića” održali u školi, gdje su bili prisutni Dejan Bilanović, komandant Teslićke brigade, i Šljuka. Dušanić je kazao kako mu je rečeno da pozove “Miće”, što je i učinio, nabrojavši, između ostalih, imena Saše Gavranovića i Ranka Momića.

“Bili smo u hodniku kada su ulazili. Nakon sastanka je izdata naredba za likvidaciju i napravljena lista muslimana. Ja sam preko Milorada gledao listu i vidio na njoj potpis Dejana Bilanovića. Rečeno mi je da pozovem pet vojnih policajaca, iz sva tri voda, da im kažem da ih zove narednik, da im je dužnost da obezbjeđuju put prema Banjoj Luci i da se obavi strijeljanje”, naveo je svjedok, kao i da mu je to rekao Šljuka.

Prema njegovim riječima, Šljuka je galamio na Dragana Marjanovića iz Vojne policije, koji je plakao, te mu je govorio kako zna da ima roditelje i mlađu sestru, te da razmisli o njima.

Dušanić je kazao kako su iste večeri iz policije u Tesliću i zatvora u Pribiniću odvedeni ljudi i likvidirani na Borju.

Na pitanje Odbrane, Dušanić je rekao kako Dušan Kuzmanović nije znao za naredbu. Na pitanje tužiteljice Enise Adrović, Dušanić je kazao kako je na spisku bilo 20 imena, ali da nije poznavao nikoga od njih.

Marjanović, Gavranović i još tri osobe su pravosnažno osuđeni na ukupno 59 godina zbog učešća u ubistvima civila na planini Borje kod Teslića 1992. godine.

Mile Dušanić je svjedočio na suđenju Dušanu Kuzmanoviću, Predragu Markočeviću i Marinku Đukiću, koji se terete za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s područja Teslića – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Tesliću, Markočević komandir, a Đukić šef krim-službe.

Svjedok Radovan Dušanić je ispričao kako je u maju 1992. godine došao na poziciju šefa Odsjeka za pravne i upravne poslove u SJB-u Teslić. Sve je, kako je rekao, bilo normalno do polovine juna, kada je “došlo do gibanja”. Tada je, kazao je, došlo do cijepanja stanice, potpisivanja izjave o lojalnosti i promjene u broju radnika.

Kompletna SJB je, prema njegovim riječima, okupirana 3. juna, kada je došlo 20 uniformisanih vojnika koji su nosili crvene beretke i na prepad zauzeli stanicu.

Svjedok je rekao kako su nosili puške “na gotovs”, a sve zaposlene u stanici, skupa s načelnikom stanice i predsjednikom Skupštine opštine Teslić Nikolom Perišićem, postrojili su ispred i legitimisali. Dodao je kako je u gradu zaveden teror, uveden policijski sat, te su krenula dovođenja ljudi u prostorije policije i podrum zgrade DPO-a.

Radovan Dušanić je kazao kako im je glavni bio Milan Savić, za kojeg je rekao da je bio zamjenik komandanta CJB-a (Centar javne bezbjednosti) Doboj, te da je od pripadnika znao Dobrivoja Ćulibrka i Nenada Gojkovića. On je kazao kako su se vojnici grubo ponašali, te da su ulazili u šalter-salu, koja je bila u drugoj zgradi, tražeći lične podatke ljudi i podatke o vozilima.

“Jedan dan me pozvala sekretarica kod načelnika Dušana Kuzmanovića. Kod njega je u oficirskoj uniformi bio jedan vojnik. Od mene je tražio, načelniku se nije ni obraćao, da napravim spisak luksuznih putničkih automobila na dizel. Ja sam dao da se to brzo uradi i donijeli smo mu spisak. On ga je uzeo i počeo da zaokružuje neka vozila i onda je dao sekretarici Kuzmanovića da prekuca”, ispričao je Dušanić.

Na pitanje tužiteljice Adrović, svjedok je rekao kako su izjave o lojalnosti potpisivali Srbi, a da ostali nisu, te da su kasnije, po dolasku “Mića”, odlazili. Dušanić je kazao kako je kroz prozor vidio zatvorene ljude u policijskoj stanici, među kojima je prepoznao Sulju Klokića.

“Bilo je slučajeva maltretiranja, čuli smo iz svoje kancelarije, ali nismo smjeli izaći”, odgovorio je Dušanić na upit tužiteljice Adrović, koja je uložila prigovor istinosti na njegovo svjedočenje nakon što je završilo unakrsno ispitivanje.

Suđenje se nastavlja 13. februara.