Ilić i ostali: Odvođenje u Srednjoškolski centar u Rogatici

Enes Korjenić u iskazu je opisao da su se u od marta 1992. u Rogatici osjetile napetosti i u maju uslijedio poziv nesrpskom stanovništvu da preda oružje, a početkom juna iste godine on je zarobljen ispred zgrade u kojoj je živio.

“Opkolili su transporterima zgradu i nama naredili da izađemo u dvorište. Muškarce su odvojili i naredili nam da legnemo na stomak sa rukama podignutim iznad glave“, stoji u iskazu svjedoka, koji je pročitao tužilac Tarik Crnkić.

Potom su, kako je izjavio svjedok u istrazi, odvedeni u Srednjoškolski centar, gdje su žene i djeca zatvoreni unutra, a muškarcima je naređeno da ostanu ispred.

“Nama su žicom vezali ruke na leđima, a bijelim trakama oči“, navodi se u iskazu svjedoka koji dodaje da su ih potom, po naredbi Rajka Kušića, za kojeg je svjedok rekao da su zajedno radili, odveli u autobus, gdje su im oduzeli novac i druge vrijednosti, te ih tukli.

Sutradan su ih izveli iz autobusa, a svjedok je odveden ispred Kušićeve kuće, gdje je ispitivan i vraćen u Srednjoškolski centar.

Tužilaštvo BiH je 2014. optužilo Kušića za zločine u Rogatici, ali s obzirom na to da on živi u Srbiji, predmet je preuzelo srbijansko pravosuđe i postupak protiv njega se vodi u Višem sudu u Beogradu.

Svjedok je u iskazu naveo da je vidio kako su muškarce u Srednjoškolskom centru izvodili i tukli, da je potom prebačen u logor “Rasadnik“, gdje je ostao 21 dan, a potom u logore “Sušica“ i “Batković“, odakle je razmijenjen 1994.

Na iskaz ovog svjedoka Odbrane su uložile prigovore relevantnosti, navodeći da je on saslušan u sasvim drugom predmetu.

Zoran i Radenko Ilić su optuženi da su u naselju Rudo 19. juna 1992. učestvovali u odvođenju grupe civila bošnjačke nacionalnosti, kojima se od tada gubi trag. Oni su, u svojstvu pripadnika Vojske Republike Srpske, optuženi za učešće u širokom i sistematičnom napadu.

Hajrudin Šišić je govorio o napadima na sela Kukavice, Ptičja, Pašića Kula, Stupni Do i Gračanica, koja su dva mjeseca svakodnevno granatirana, kao i da su, oni koji su mogli, pobjegli u šume, a oni koji nisu – ubijeni su.

Svjedok u izjavi navodi da je između 700 i 800 civila – žena, djece i starijih osoba –uspjelo preko šuma pobjeći do Goražda.

Hašim Šabanić, treći svjedok čija je izjava pročitana, opisao je da je kod Rajka Kušića išao na pregovore i da mu je tražen spisak Bošnjaka koji imaju oružje u selu Šatorovići.

Kušić ga je tom prilikom, kako tvrdi Šabanić u iskazu, dva sata tukao, a u selo su svakodnevno kamionima dolazili vojnici koji su sve vojnosposobne muškarce vodili na prinudne radove, a potom su odvedeni u poljoprivredno dobro na Borikama, gdje su zatvoreni, a prije razmjene je ovaj svjedok bio zatočen u zatvoru Kula i Rudo.

Svjedok je u iskazu naveo da Radenka ne poznaje, ali da zna Zorana Ilića kojega je, kako je rekao, viđao prilikom obavljanja prinudnih radova.

Tužilaštvo je namjeravalo pročitati još dva iskaza svjedoka koji su onemogućeni pristupiti ročištu, ali se Veljko Ćivša, branilac Radenka Ilića, tome usprotivio.

Sud BiH će se o ovome izjasniti na narednom ročištu, zakazanom za 20. februar.