Ličina i ostali: Slomljene ruke i vilice u Vatrogasnom domu

Senad Badić rekao je da je rodom iz Cazina, a da je radio u Rijeci. Ispričao je kako je 1992. sa oko 650 zemljaka krenuo pješke prema Cazinu i kako je dio iz grupe zaustavljen, te su odvedeni u razna mjesta u Hrvatskoj.

Svjedok je kazao da je jedna grupa u februaru 1993. prebačena u Bosanski Novi i zatvorena u podrum Vatrogasnog doma.

“Nije bilo stakla na prozoru. Bilo je hladno, ja mislim da je bilo minus 20… Četiri palete i četiri ćebeta na nas 15”, prisjetio se Badić.

Dodao je da im se flaša vode koju su dobijali ledila nakon izvjesnog vremena, a da su jednu ribu dijelila četvorica.

Badić je rekao da je tu proveo dvije sedmice prije razmjene i da su bili izloženi svakodnevnom premlaćivanju. Kako je naveo, tu je bilo vojske i policije, a neki su nosili bijele opasače.

“Bilo je slomljenih ruku… Meni je slomljena vilica drvenom palicom, zubi izbijeni… Kako kome padne na pamet, tako je ulazio”, kazao je svjedok.

Na pitanja braniteljica Tatjane Savić i Senke Nožice, on je potvrdio da je grupa od 650 ljudi bila naoružana dok se kretala prema Cazinu i da je prije zarobljavanja došlo do sukoba, kao i da su zarobljeni kad im je nestalo municije. Naveo je da oni nisu namjeravali nikoga da napadnu.

Za ubistva, prisilni nestanak i nečovječno postupanje u logoru u Vatrogasnom domu, optuženi su Simo Ličina, Nedeljko Pilipović, Žarko Kalinić, Miro Bosančić te Bogdan, Žarko i Jovan Grab. Prema optužnici, oni su, u svojstvu pripadnika voda Vojne policije Lake novogradske brigade Vojske Republike Srpske, zatočenicima nanosili velike patnje u periodu od maja 1992. pa do kraja marta 1993. godine.

Prvooptuženi u ovom predmetu bio je Dragan Đurić, ali je, kako je navela predsjedavajuća Vijeća Vesna Jesenković, on je prvobitno bio bolestan, a potom i preminuo.

Na poziv Tužilaštva, svjedočio je i Esad Šabanagić iz Blagaj Rijeke u opštini Bosanski Novi, koji je ispričao kako je vođen da obavlja poljoprivredne radove. Jedne prilike, kako je rekao, poslat je pred Vatrogasni dom sa kolegom da reže drva. Naveo je da je u blizini bila neka svadba.

Šabanagić je kazao da im je prišao jedan vojni policajac i, psujući im, počeo ih udarati.

“Naišao je Grab… kaže: ‘Ako ti je toliko stalo, vodi ih dole, iza Doma, da ne gleda narod”, prisjetio se svjedok.

Dodao je da je poznavao Graba, koji je iz susjednog sela. Tužilac Tarik Crnkić mu je predočio foto-album iz istrage na kojem je svjedok potvrdio svoje potpise ispod određenih fotografija.

Šabanagić je rekao da je poslije išao u bolnicu i da su mu šili ranu na glavi nastalu od udaraca vojnog policajca.

Na pitanja Savana Zeca, branioca Žarka Graba, svjedok je potvrdio da nije poznavao Graba i da su mu drugi pokazali na njega.

Bego Huzeirović je kazao da su on i još neki Bošnjaci iz Blagaj Rijeke, koji nisu htjeli ići na liniju, bili u radnoj obavezi. Ispričao je kako je po njega došla Vojna policija i odvela ga u Vatrogasni dom, gdje je ispitivan o oružju, koje nije imao.

“Savanović kaže: ‘Otvori mu krv.’ Udari me, krv…”, rekao je svjedok pokazujući na nos.

Potom je, kako je naveo, dobio udarac u oko nakon što je Savanović kazao da mu “zatvori oko”. On je rekao da je tražio vode i kada su mu dali čašu, stavili su mu kabal na leđa, zbog čega se počeo tresti.

“Voda se prosipala, onda tuku što prosipam”, kazao je Huzeirović.

On je ispričao da je poslije odveden u podrum, gdje je bilo i drugih zatočenika i gdje su ih tukli. Na pitanja Odbrane, precizirao je da je četiri noći odvođen u podrum i da je na kraju pušten.

Suđenje se nastavlja 3. marta.