Ured disciplinskog tužioca. Foto: BIRN BiH
Ured disciplinskog tužioca (UDT) je u oktobru 2022. godine podnio disciplinsku tužbu protiv Ljiljane Slijepčević zbog disciplinskih prekršaja “očigledno kršenje obaveze ispravnog postupanja prema strankama u postupku, njihovim pravnim zastupnicima, svjedocima ili drugim osobama” i “neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugim radnjama u vezi s obavljanjem dužnosti sudije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti sudija”, uz koju je predložio dokaze radi utvrđivanja disciplinske odgovornosti tužene, navodi se u odluci VSTV-a.
Prema disciplinskoj tužbi, Slijepčević je, suprotno Zakonu o vanparničnom postupku Republike Srpske, bez održanog ročišta donijela dopunsko rješenje kojim se vrši fizička dioba nekretnina i proglasila ga pravosnažnim, iako nije dostavljeno stranci u postupku, niti je stranci prethodno omogućeno učestvovanje u postupku.
U drugom prekršaju za koji je prihvatila odgovornost, Slijepčević je održala ostavinsko ročište na kojem je donijela procesno rješenje da će sud donijeti ostavinsko rješenje i dostaviti ga nasljednicima. Tužena je prekoračila rok za izradu odluke u trajanju od 30 dana, za period od osam i po mjeseci.
U toku disciplinskog postupka, UDT je u decembru 2022. godine Prvostepenoj disciplinskoj komisiji podnio Sporazum o zajedničkoj saglasnosti o utvrđivanju disciplinske odgovornosti, zaključen između Ureda i tužene.
“Prilikom predlaganja disciplinske mjere, strane su odlučile da se uzmu u obzir kao olakšavajuće okolnosti iskazano žaljenje zbog počinjenog prekršaja i korektna saradnja sa UDT-om u istrazi i tokom disciplinskog postupka, koji se manifestuju u vidu priznanja činjenica navedenih u tužbi i demonstrirane volje za sklapanje sporazuma”, navedeno je u odluci VSTV-a.
U odluci VSTV-a se navodi da “stranke smatraju da je, kao olakšavajuću okolnost, potrebno uzeti i stepen disciplinske odgovornosti – nehat, koji se ogleda u tome da je tužena, prilikom izvršenja prekršaja, smatrala da postupa ispravno, iako je, kao iskusna sudija, mogla i morala biti svjesna citiranih propisa”.
Protiv ove odluke nije dozvoljena žalba.
