Purić i ostali: Svjedoci Odbrane vidjeli optuženog ispred saniteta

Fadila Krehić bila je angažovana u 325. brigadi na poslovima kuharice u kuhinji u naselju Tolovići.

Ona je ispričala kako je svakodnevno u jutarnjim satima sa Mesudom Spahićem, koji je imao zaprežna kola s konjima, išla u glavnu kuhinju u Počulice, te tu preuzimala hranu za vojsku i mještane Tolovića.

Kako je ispričala u Sudu Bosne i Hercegovine, tog kobnog dana, 22. decembra 1993. godine, krenuli su uobičajeno po hranu, ali se tada više pucalo i morali su ići zaobilaznim putevima.

“Kada smo došli u Počulice, natovarili smo hranu i krenuli nazad, nismo se mogli puno zadržavati”, kazala je svjedokinja, te dodala kako je bilo ljudi ispred saniteta, koji se nalazio prekoputa kuhinje.

Potom je vidjela automobil, te čula kako neko govori: “Daj nosila.”

“Vidjela sam Mirsada Krehića i Zeira Ahmića kako trče, i uzeli su ispod ruku Rokija i vode ga ka sanitetu”, rekla je svjedokinja.

Na pitanje branitelja Nermina Vile ko je Roki, ona je odgovorila da je to Almir Sarajlić i da su ga svi tako zvali.

“Roki je klecao na jednu nogu, ali mi smo nastavili put za Toloviće”, ispričala je ona, te dodala kako nikada nije čula da je Almir ubio bilo koga.

Mirsad Krehić, drugi svjedok Odbrane petooptuženog Almira Sarajlića, ispričao je u Državnom sudu kako je pristupio Armiji BiH 1992. godine, te da je bio u 7. muslimanskoj brigadi.

On je naveo da je sa optuženim Sarajlićem išao zajedno u školu, te da Almir nikome nije dao da ga dira i stalno se tukao.

“Zbog toga su mu sve ovo pripisali”, kazao je svjedok i naveo kako je 22. decembra 1993. godine bio na dopustu u naselju Počulica, te da je počela jaka pucnjava.

“Izašao sam da vidim šta se dešava i žena mi je rekla da odem do kuhinje i pitam ima li hljeba”, kazao je svjedok.

Kako je ispričao, kada je bio blizu kuhinje, vidio je sanitetsko vozilo, auto karavan, te čuo kako neko govori: “Donesite nosila.”

“Vidio sam Almira kako izlazi iz auta, bio je sav krvav”, rekao je svjedok te naveo kako je pitao ko je drugi ranjeni, a da mu je vozač Hidajet Sivro kazao da je to Raško Haskić.

Svjedok je rekao kako je tada došao i Zeir Ahmić te mu pomogao da Sarajlića odvedu do saniteta, gdje su mu pružili medicinsku pomoć.

“Nas dvojica smo ga odveli u Zeirovu kuću i tu smo popili čaj, Almir se presvukao i zaspao”, kazao je svjedok i naveo kako je njegovu uniformu spalila Zeirova supruga.

Svjedok je naveo kako je čuo da je bila neka akcija krajem decembra, ali da nikada nije čuo da je bilo ko ubijen.

Tokom unakrsnog ispitivanja, tužilac Ivan Matešić pitao je svjedoka kako je znao da je taj auto sanitetsko vozilo, na što je svjedok rekao da je prepoznao vozača Hidu.

Za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dva civila – žene hrvatske nacionalnosti, počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine, Almir Sarajlić je optužen sa Ibrahimom Purićem, Nijazom Sivrom, Ibrahimom Tarahijom, Rušitom Nurkovićem, Sadikom i Šaćirom Omanovićem te Kasimom Kavazovićem.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade Armije BiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici brigade.

Treći svjedok Odbrane optuženog Sarajlića, Zeir Ahmić ispričao je u Sudu BiH da je od augusta 1993. godine pa narednih osam mjeseci bio u Počulici, te nije bio vojno angažovan, pošto je treći put bio teško ranjen.

Tog 22. decembra 1993. godine, kako je naveo, probudile su ga granate, te je na molbu žene otišao do kuhinje po hljeb.

“Tada sam vidio sanitetsko vozilo, te je vozač Hido rekao: ‘Pomozi mi’, i ja sam zajedno s Mirsadom prišao i vidio Almira u autu, nije mogao izaći, pa smo mu mi pomogli”, naveo je svjedok i kazao kako je ispred saniteta sačekao Almira, a potom ga odveo svojoj kući.

“Popili smo čaj, on se presvukao i zaspao, probudio se oko tri sata poslijepodne i tražio da ide da vidi Rašku, ali ja mu nisam dao”, naveo je svjedok, dodavši kako ga je kasnije svojim zaprežnim kolima s konjima odvezao u selo Vrhovine, gdje su živjeli Almirovi roditelji.

Kao i prethodni svjedoci, i Zeir je rekao u Sudu BiH kako nikada nije čuo da je Almir Sarajlić ubio neke zarobljenike, te da se o tome nikada nije pričalo.

S obzirom da je Odbarana Sarajlića predložila saslušanje dva svjedoka koja se trenutno nalaze u Njemačkoj, nastavak suđenja će biti naknadno određen, jer se čeka na njihov dolazak u Sarajevo.