Hadžić i ostali: Zbog razlike u iskazima svjedoka, Tužilaštvo traži pozivanje inspektora SIPA-e

Ramiz Selimanović pridružio se seoskim stražama u selu Korita na području Ilijaša početkom rata 1992. godine, a kasnije je pristupio TO-u u Koritima.

On je u Sudu Bosne i Hercegovine ispričao da su se mještani sela Korita skupljali kod osnovne škole, te da je na početku tu bio Nusret Bešlija, koji je bio na funkciji predsjednika Mjesne zajednice.

Naveo je da je četa TO-a u Koritima formirana u augustu 1992. godine, te da je komandir bio Mirsad Bešlija.

Ispričao je kako su ga 9. juna 1992. pozvali da sa još trojicom mještana ide za vojskom, za koju je naveo da je ne poznaje, da su iz Kaknja, Zenice i Breze, te da su imali nosila za potrebe ranjenika.

Na pitanje tužioca Vladimira Simovića, ko ga je odredio da ide, svjedok je rekao da ne zna, a potom ga je tužilac podsjetio da je u izjavi datoj istražiocima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) 2017. godine rekao da ga je rasporedio Mirsad Bešlija.

“Čuo sam da taj neki Tufo treba voditi akciju“, rekao je Selimanović.

Svjedok je rekao da se ne sjeća da je to rekao i da nije pročitao iskaz u SIPA-i, već ga samo potpisao.

Ispričao je kako su njih četvorica bili nenaoružani, te da su išli iza vojske.

“Meho Bešlija je nosio neku žicu kako bi se uništile haubice koje su izvukli Srbi“, rekao je svjedok, te dodao kako se ne sjeća da je još neko od mještana Korita išao u akciju na Čemerno.

Tužilac ga je upitao zna li da je Samir Selimanović išao u Čemerno, na šta je svjedok rekao da jest čuo, ali ga nije vidio. Potom je tužilac podsjetio svjedoka da je u ranije datom iskazu naveo: “Za Samira sam znao još u Koritima da će ići“, na šta je svjedok rekao da jest jer su bili prvi rođaci.

Svjedok je ispričao da su potom došli u blizinu sela Čemerno, te da se začula pucnjava.

Tužilac je pitao svjedoka da li tada dolazi do razdvajanja vojske, a on je rekao da se ne sjeća, te ga je ponovo podsjetio na izjavu datu tokom istrage u kojoj se navodi: “Ja sam s grupom, koju je vodio Tufo,  otišao desno“, nakon čega se svjedok prisjetio i potvrdno odgovorio.

Nakon toga je počela pucnjava i, prema iskazu svjedoka, njih četvorica su se sakrili.

“Polegli smo, a vojska je otišla ispred. Ja sam samo čuo: ‘Ko ima nosila, ponesite ih’ i krenuo sam preko livade, prema tim haubicama sa nosilima“, rekao je svjedok i dodao da je ranjen bio Azmir Halilović, te da su mu još dvojica vojnika pomogla da ga odnesu do mjesta Mahmutovića Rijeka, gdje je bio sanitet, ali da je on tu već preminuo.

Na pitanje tužioca, da li zna kako je ranjen Halilović, svjedok je odgovorio da ne zna, ali da je kasnije čuo da se sam ranio.

“On je navodno bacio bombu na haubice, koja se odbila i njemu vratila, te ga ranila“, ispričao je svjedok.

Iz Mahmutovića Rijeke, svjedok je otišao u naselje Titovići, gdje mu je bila supruga.

Braniteljica Mirsada Bešlije, Lejla Čović, pitala je svjedoka da li mu je neko sugerisao šta treba da kaže tokom davanje izjave u SIPA-i.

“Onaj što mi je postavljao pitanja kao da je sve znao“, rekao je svjedok, a potom ga je Čović upitala da li je neko umjesto njega odgovarao, na šta je svjedok rekao da je moguće i da Mirsad Bešlija nije bio komandir kada se išlo u akciju na Čemerno.

Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike TO-a, te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su u junu 1992. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) u selu Čemerno.

Optuženi su da su 10. juna 1992. izvršili napad na Čemerno – pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Drugi svjedok državnog tužilaštva, Ferid Bešlija, također je živio u selu Korita, te je učestvovao u sesokim stražama.

Na pitanje tužioca, šta mu piše u vojnoj knjižici, svjedok je odgovorio kako piše da je od 6. aprila 1992. godine bio pripadnik TO-a.

“Tada su bile više seoske straže, a TO se formira kasnije, poslije tih dešavanja za koja nas teretite u Čemernom“, rekao je svjedok, na šta se uključila predsjedavajuća Vijeća Suda BiH, Minka Kreho, te rekla svjedoku da njega niko ne tereti ni za šta.

Tužilac je svjedoku predočio izjavu koju je dao SIPA-i 2017. godine, a u kojoj se navodi da je bio pripadnik TO-a i da je raspoređen u četu u Koritima, te da su na početku u komandi bili Nusret i Hasib Bešlija, a kasnije Mirsad Bešlija.

Tog 10. juna 1992. godine, on je sa majkom bio kući, dok mu je brat Fazil otišao u Čemerno. U jutarnjim satima začula se pucnjava, te su pobjegli u obližnju šumu i tu ostali do poslijepodnevnih sati.

Kada su se vratili kući, došao je Fazil i rekao da je bio na Čemernom u sanitetu na nekom platou.

“Fazil nije imao oružje i nije se spuštao u selo“,rekao je svjedok, te navao da ne zna ko je išao u tu akciju.

Tužilac Simović ga je podsjetio na raniji iskaz u kojem je naveo kako su “akciju izveli pripadnici TO-a iz Kaknja“, na šta je svjedok rekao da nije tako rekao.

Svjedok je naveo da je za stradanje ljudi u selu Čemerno čuo iz medija, te da mu brat o tome nije govorio.

“On je rekao da je bilo pucnjave, ali ubistva mi nije spominjao“, rekao je svjedok, te dodao kako je kasnije čuo da su ubijeni članovi porodica Trifković i Damjanović.

I ovaj svjedok je naveo kako mu u SIPA-i nisu dali da pročita zapisnik, te da je samo potpisao izjavu nakon saslušanja.

Potom je tužilac uložio prigovore na svjedočenja oba svjedoka, te predložio Sudu BiH da se pozovu inspektori koji su saslušavali svjedoke.

Nastavak suđenja zakazan je za 15. decembar.