Đokić i ostali: Za Odbranu jedina moguća presuda – oslobađajuća

Odbrana je u završnoj riječi osporavala da je dokazano postojanje širokog i sistematičnog napada na području Bijeljine, kao i funkciju zamjenika komandira Staničnog odjeljenja milicije u Janji, koju je, prema optužnici, Đokić obavljao u jednom periodu.

Branilac Miodrag Stojanović je kazao da je za Odbranu sporno da je Đokić do decembra 1992. bio zamjenik komandira Staničnog odjeljenja, a da nije sporno da je od kraja 1992. do juna 1993. bio komandir, a poslije policajac.

“Iskazi svjedoka se međusobno pobijaju i ne može se izvesti pouzdan zaključak koju je poziciju obavljao”, rekao je Stojanović, podsjećajući na iskaze 22 svjedoka.

Branilac smatra da su neki spominjali Đokića u svojstvu zamjenika jer je bio najstariji policajac i jer su ga, kao mještanina Janje, svi poznavali.

Prema Odbrani, kontradiktorni su i materijalni dokazi Tužilaštva po pitanju Đokićeve pozicije zamjenika komandira, koja nije bila ni predviđena u Staničnom odjeljenju.

Za Odbranu djela opisana u optužnici ni blizu ne ispunjavaju standard progona mučenjem, a time i zločin protiv čovječnosti.

“To bi se moglo podvesti pod nečovječno postupanje, ali ne mučenje. Toga u Janji nije bilo”, kazao je Stojanović, dodajući da su u pitanju šamaranja i udaranja, te da niko nije duže od dana zadržan u policiji.

Stojanović je analizirao iskaze svjedoka za pojedine tačke optužnice, ocijenivši da se na osnovu njih ne može donijeti osuđujuća presuda.

“On niti koga privodi niti koga zatvara niti koga udara, ali neko ga je vidio u stanici i optužen je za djelo za koje je predviđeno najmanje deset godina zatvora”, naveo je branilac, ukazujući na svjedočenja kako je optuženi pomagao kad je mogao.

Prema njegovim riječima, najapsurdnija tačka optužnice odnosi se na navode da je Đokić u svojstvu policajca pomagao u mučenju jer nije preduzeo ništa da spriječi drugog policajca u vršenju krivičnog djela.

“Tužilac ne optužuje neposrednog izvršioca, nego ga zove kao svjedoka. Čovjek koji muči nije optužen za mučenje, nego je svjedok protiv čovjeka koji mu pomaže, a obojica su policajci”, istakao je Stojanović.

Prema Odbrani, zbog kontradiktornosti iskaza svjedoka nije dokazano ni da je Đokić bio u vozilu i naredio dvojici policajaca da pucaju kada je bio protesni skup u Janji i kada je metak ušao kroz prozor kuće i usmrtio jednu ženu.

Stojanović je ocijenio da se iskazi drugih svjedoka razlikuju od iskaza svjedokinje koja je rekla da je vidjela Đokića na mjestu suvozača u vozilu u kojem su u gepeku sjedila dva naoružana policajca. Branilac je napomenuo da je ostalo nejasno na osnovu čega Tužilaštvo tvrdi da je Đokić naredio policajcima da pucaju i da su oni pripadali Staničnom odjeljenju milicije u Janji.

Branilac je rekao da Đokić nije i ne može biti ratni zločinac, te da je oslobađajuća presuda jedino moguća.

Za progon bošnjačkog stanovnštva u Janji sa Đokićem su optuženi Branislav Trišić, Zoran Tanasić, Žarko Milanović, Mladen Krajišnik, Savo Mršić, Milivoje Čobić i Milan Marković.

Naredno ročište zakazano je za 16. januar.