Potrebna adekvatnija briga o bivšim logorašima, poručeno na Manjači

Obilježavanje godišnjice zatvaranja logora na Manjači. Foto: BIRN BiH

Samir Kahrić iz Kozarca je u logoru “Manjača“ proveo pet mjeseci, gdje je doveden u augustu 1992. godine iz logora u Omarskoj.

“Tu smo ostali do 12. decembra. Poslije toga su nas odvezli u logor “Batković“, gdje sam bio do 20. aprila 1993. godine i tada sam pobjegao u Tuzlu. Sve ukupno sam prošao pet logora – od Bosanske Gradiške, Omarske, Manjače, Batkovića, Majevice“, kazao je Kahrić.

Napominje da se, iako su u logor došli u ljetnom periodu, ipak najviše sjeća teških zimskih dana i brige za svojim ukućanima.

“Vidite situaciju kako smo sad obučeni, a tada kad smo bili ovdje u ovo doba bilo je hladno, zima, glad. Kad smo krenuli od kuća bilo je toplo. Najteže je bilo što nismo znali gdje su nam članovi porodica“, dodao je on.

Prema riječima Jusufa Arifagića, predsjednika Udruženja logoraša Kozarac, sve i jedan preživjeli logoraš BiH ima ispružene ruke, kojima pokazuje da želi mir, život i budućnost.

“Veliki neprijatelj svih logoraša, siguran sam, je to što je gotovo 50 posto logoraša otišlo, kako kažu, ‘Bogu na istinu’. Bojim se, ako nastavimo raditi na ovakav način, pitanje je koliko dugo će još živjeti ostatak logoraša, da bi mogli svjedočiti tim događajima. Ono što jeste jedna velika obaveza Saveza udruženja logoraša BiH, pa i moja, kao i ostalih živih logoraša, je da se donese jedan adekvatni zakon koji će zaštititi ovu kategoriju ljudi. Bitno je to za državu BiH – da se riješi naš status. Bitno je da država Bosna i Hercegovina, shvati da svi ti ljudi ovdje na Manjači i ostalim stratištima jesu umirali za ovu državu i definitivno moramo vratiti dostojanstvo“, napominje Arifagić.

Briga za logoraše ujedno je i poruka novim generacijama, smatra on, da ljudi ne trebaju umirati samo za to što se drugačije zovu ili drugačije mole.

Obilježavanje godišnjice zatvaranja logora na Manjači. Foto: BIRN BiH

Predsjednik Saveza logoraša BiH Seid Omerović kazao je da je logor na Manjači jedan od najpoznatijih iz proteklog rata, po zločinima koji su se desili nad logorašima.

“Preko 5.000 logoraša je prošlo kroz ovaj logor. Određeni su izgubili dijelove svog tijela, s obzirom da je to bio logor koji je bio ograđen bodljikavom žicom i minskim poljima“, kazao je Omerović.

Tačan broj ubijenih u ovom logoru nije poznat. U presudama se navodi da su zatočenici redovno premlaćivani i da su od posljedica brutalnog premlaćivanja neki preminuli.

Na suđenju Radoslavu Brđaninu i Milomiru Stakiću za zločine počinjene u Prijedoru, dokazano je da je grupa zatočenika iz “Omarske“ u augustu 1992. godine dovedena u “Manjaču“. Više muškaraca je te noći ubijeno.

“Po dolasku u logor ‘Manjača’, zatočenici su morali cijelu noć provesti u zaključanom autobusu. Te noći su policajci, bosanski Srbi, koji su bili u pratnji autobusa, prozvali tri muškarca da izađu. Sljedećeg dana viđeni su leševi te trojice muškaraca. Prije nego što je zatvorenicima dozvoljeno da uđu u logor, jedan policajac je jednog od njih ubo nožem, a drugom prisutnom je naredio da felgom traktora udara po njegovom lešu”, navodi se u jednoj od presuda Haškog tibunala.

Za zločine počinjene na Manjači sudovi u BiH osudili su nekoliko osoba.

Prema Omeroviću, tokom proteklog rata, u logoru “Manjača“ bilo je zatočeno većinski bošnjačko stanovništvo.

“Bilo je tu jednim dijelom i hrvatskog stanovništva, a jedan čak dio i iz Republike Hrvatske, tokom rata u susjednoj Hrvatskoj, pa čak i jedan manji dio srpskog stanovništva je bio u tom logoru. To su neki koji se nisu slagali sa idejama koje su 90-ih bile na ovim prostorima. To su ideje stvaranja etnički čistih prostora, eventualno podjele države BiH“, dodao je Omerović, napominjući da Savez logoraša BiH od 1996. godine djeluje u pravcu istine, pomirenja i dobra.

Jučerašnjem obilježavanju su prisustvovali preživjelih logoraši, članovi njihovih porodica, predstavnici udruženja logoraša iz nekoliko gradova BiH, a prvi put je učestvovao i počasni vod Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.