Borislav Paravac. Foto: BIRN BiH
Tužilac Edin Muratbegović pročitao je iskaz koji je svjedok Omer Lukavica dao u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) u Zenici 2004. godine.
Prema iskazu, svjedok je živio s porodicom u Doboju, a sredinom maja 1992. priveden je u dvorište Stanice javne bezbjednosti (SJB) Doboj, gdje je zatekao Mustafu Bašića kako leži na klupi.
“Pozdravio sam ga, ali nije odgovorio, onda sam vidio da je toliko pretučen da nije mogao govoriti”, naveo je svjedok.
Potom je vojnik Ratko Trifunović doveo nekog Hrvata, kojeg je, kako stoji u iskazu, optužio da je imao radiostanicu.
“Tukli su ga, a kada je pao na zemlju, s klupe su skakali po njemu”, navedeno je u iskazu Lukavice.
Potom je, kako je naveo svjedok, odveden u “Perčin disko”, gdje je zatekao još deset zatvorenika, a nakon dva dana dovedeno je sve vojno sposobno stanovništvo iz naselja Bukovica i Čivčije, te se tada u tom prostoru nalazilo oko 300 osoba.
“Kada su dovezli ljude iz Čivčija, osam vojnika je ušlo i počelo ih tući, gazili su po njima”, naveo je svjedok u iskazu, dodavši kako ih narednih pet dana nisu tukli, ali jesu izvodili pojedince vani i tukli ih i ponižavali.
Prema izjavi svjedoka, 12. jula 1992. godine došao je vojnik i tražio 50 dobrovoljaca, koji su odvedeni.
“Nakon dva sata, njih 20 se vratilo, bili su goli do pasa, prestravljeni, jaukali, potom su nam rekli da su bili u živom štitu”, izjavio je svjedok.
Svjedok je naveo u iskazu kako lično nije poznavao Bjeloševića, ali da zna da je bio načelnik u Doboju, te da je Paravac imao jednu od vodećih uloga, jer je bio u vrhu Srpske demokratske stranke (SDS).
Uz pomoć ličnih veza, krajem oktobra 1992. godine uspio je napustiti Doboj zajedno s porodicom.
Paravac, Bjelošević i Savić optuženi su za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu i progonu bošnjačkih i hrvatskih civila s područja Doboja i Teslića. Prema optužnici, Paravac je bio predsjednik Kriznog štaba u Doboju, Bjelošević načelnik dobojskog Centra službi bezbjednosti (CSB), a Savić njegov zamjenik.
Tužilac Muratbegović pročitao je i iskaz svjedoka Redže Efendića, koji je bio imam (vjerski vođa) u Grapskoj na području općine Doboj.
Svjedok je naveo u iskazu kako su Paravac i Stanković dolazili u Grapsku te tražili od mještana da predaju naoružanje.
Polovinom maja 1992. godine, prema izjavi svjedoka, počelo je granatiranje Grapske, potom su srpski vojnici zarobili nekoliko mještana, a ostalima dali ultimatum da napuste selo.
“Velika kolona ljudi kretala se prema punktu, muškarce su odvojili u vojne kamione, a nas su odvezli u školu”, naveo je svjedok, nakon čega su njega odveli u vojno skladište Bare u Doboju.
Tu je, kako je naveo svjedok, ostao desetak dana, nakon čega je prebačen u Centralni zatvor Spreča, gdje su dolazili pripadnici “Crvenih beretki”.
“Jedan dan je ušlo šest vojnika ‘Crvenih beretki’ i odmah su počeli udarati, ljudi su padali, oni su gazili po njima, lomili im kosti”, naveo je svjedok u iskazu.
Nakon toga, njega su odvezli u Prnjavor, u Jusufovu kuću, gdje je ostao zatočen tri mjeseca, poslije čega je razmijenjen.
Nastavak suđenja zakazan je za 22. novembar.
