Lasica i ostali: Svjedok tvrdi da je našao ratni dnevnik optuženog

Edin Ćulov je ispričao kako je u maju 1992. godine, po nagovoru oca, napustio svoje selo Lozje, koje zovu i Kokino Selo, te otišao u Kopače.

“Na nas nisu pucali, ali pucalo se na druge dijelove grada… Otac mi je rekao: ‘Ti moraš sa mnom. Ako nećeš, idi stradaj s drugovima'”, prisjetio se Ćulov.

On je rekao da je 22. maja, sa Pršeške kose dvogledom gledao napad na Lozje, gdje su pljačkali i palili kuće. Naveo je da su njegov brat i nana ranjeni u selu, a da mu je ubijeno sedam drugova, čija je tijela vidio masakrirana.

“Saznao sam da su u prodavnici uhvaćeni živi i odvezeni… To bi trebao Miško da ispriča, volio bih da znam šta se desilo”, kazao je svjedok.

Miško, kako svjedok zove prvooptuženog Branislava Lasicu, bio je njegov komšija s kojim je odrastao. Ćulov je rekao da je Lasica bio komandir i da je, kada su se sredinom avgusta 1992. vratili na to područje, u potoku pronašao njegov dnevnik – odbačen. Kazao je da je taj dnevnik pregledao, a potom predao Vojnoj policiji.

Na pitanja Odbrane kako zna da je Lasica bio komandir i da je to njegov dnevnik, svjedok je rekao da se ne sjeća tačno, ali misli da je pisalo njegovo ime i da je bio njegov rukopis.

Ćulov je rekao da je, po povratku u Lozje, u kućama nekih komšija srpske nacionalnosti pronašao svoje stvari.

Branislavu Lasici i Miroslavu Miloviću se na teret stavlja da su, kao komandanti jedinica Vojske Republike Srpske, na tom području komandovali i učestvovali u napadu na Lozje, prilikom kojeg je ubijeno oko 30 osoba. Navedeno je da su među žrtvama bili uglavnom civili – uključujući žene, djecu i starije – a da je više desetina ljudi odvedeno i zatočeno, te da je izvršeno uništavanje ili prisvajanje imovine.

Kerima Duhović ispričala je da su se skrivali u kući Ibre Bogdanića i kako je 22. maja počeo napad sa svih strana, te su počeli bježati prema Drini. Prisjetila se da je bila “kiša metaka” i da se čula pjesma.

Dok je puzala prema rijeci, kako je navela, vidjela je dvoje ranjenih, kao i svog supruga kako se penje prema kući, ali od straha nije mogla da ga pozove.

“Ni dan-danas se ništa ne zna. On je otišao uz polje da nas traži”, kazala je svjedokinja.

Dodala je da nisu pronađena tijela svih stradalih, navodeći da bi pitala Lasicu, koji je bio prvi komšija, gdje su odvukli ranjene. Na pitanje zbog čega bi to pitala optuženog, svjedokinja je rekla: “Zato što je on glavni tu bio, svi kažu”.

Na pitanje branioca Dejana Bogdanovića da li vidi Lasicu u sudnici, Duhović je rekla da ne vidi.

Svjedok Haris Duhović kazao je da su se 22. maja začule jake detonacije i pucnjava, te da je počeo bježati prema Drini.

Bježeći je vidio da je jedna žena ubijena i nekoliko ljudi ranjeno, potvrdio je svjedok. On je uspio pobjeći, a poslije je saznao da je pronađena grobnica s tijelima strijeljanih ljudi, ispričao je Duhović. Naveo je da njegov amidža Ibrahim Duhović nikad nije pronađen.

Suđenje se nastavlja 15. novembra.