Janja. Foto: BIRN BiH
Nedžad Velagić kazao je da im je jedan pukovnik ponudio organizirati prevoz, ukoliko žele napustiti Janju.
“Pozvao nas je pukovnik Tomić da nam organizuje prevoz za Tuzlu”, rekao je Velagić, dodajući da je sa drugim mještanima otišao 17. septembra 1994. godine.
Na pitanja tužioca Edina Muratbegovića i članova Vijeća, on je rekao da do tada nije imao neprijatnosti i niko ga nije tjerao, ali da je sve više Bošnjaka odlazilo, a dolazila su lica iz centralne Bosne.
“Šta ćeš, odlazi sav narod… idem i ja”, kazao je Velagić.
Dodao je da su u obezbjeđenju tada bili pripadnici Vojne policije, a da civilne policije nije bilo.
Svjedok je ispričao da se njegova porodica bavila poljoprivredom i da su, nakon poziva za mobilizaciju 1992. godine, angažovani u radnu obavezu kako bi proizvodili hranu za potrebe vojske. Kazao je da su jednom došla tri lica da mu mobilišu kamion, a da je on otišao u Policijsku stanicu i to rekao Đokiću.
“On je rekao da ne može mobilisati kamion niko osim Ministarstva odbrane. Rekao je: ‘Sad ću poslati patrolu'”, prisjetio se Velagić, dodajući da je pred odlazak iz Janje prodao kamion.
Kazao je da je jednom prilikom, kada je naišla patrola, sjedio sa prijateljima na Drini i da im je prišao Đokić.
“Kaže: ‘Ja vas znam sve, ali molio bih vas da se ne iskupljate ovako, jer je ratno stanje, da ne bismo imali problema i vi, i ja'”, naveo je svjedok.
Za učešće u nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje, sa Đokićem su optuženi Branislav Trišić, Zoran Tanasić, Žarko Milanović, Mladen Krajišnik, Savo Mršić, Milivoje Čobić i Milan Marković.
Prema optužnici, oni su bili komandiri i pripadnici aktivnog i rezervnog sastava Stanice milicije u Janji.
Slavko Starčević je kazao da je radio kao domar u osnovnoj školi u Janji, u područnom odjeljenju u Čengićima. On je rekao da mu je radni odnos prestao u oktobru 1992., jer se odbio odazvati na mobilizaciju. Dodao je da je zbog toga osuđen na tri godine zatvora.
“Pošto su me jednom otjerali na liniju, to su mi preinačili na deset mjeseci, pa sam opet pobjegao”, rekao je Starčević.
Nabrojao je nekoliko imena lica bošnjačke nacionalnosti koja su ostala raditi u školi u Janji. Tužilac ga je pitao odakle zna šta se dešavalo u Janji, pošto je bio u Čengićima, a svjedok je rekao da je uglavnom tako čuo.
Suđenje se nastavlja 7. novembra.
