“Životi iza polja smrti“: Nastavak projekta snimanjem stotinu novih svjedočanstava

Snimanje svjedočanstava u sklopu projekta “Životi iza polja smrti”. Foto: Memorijalni centar Srebrenica

Novih stotinu usmenih historija preživjelih snimat će se narednih godinu dana u Srebrenici, Tuzli i Sarajevu.

Cilj ovog projekta, kako navodi Emir Suljagić, direktor službe Memorijalnog centra Srebrenica, od samog početka je bio da se omogući žrtvama prijeko potreban glas i prostor u javnoj sferi, kako bi podijelili svoje priče koje stoje iza broja ubijenih tokom genocida u Srebrenici. To je posebno važno zbog protoka vremena i činjenice da mnogi nisu stigli ispričati svoje priče o onome što su doživjeli oni ili njihovi članovi porodica.

“Memorijalni centar je, u saradnji sa BIRN-om, snimio 100 svjedočanstava osoba koje su preživjele genocid. Nakon toga smo napravili stalnu postavku ‘Životi iza polja smrti’, zahvljujući upravo tim svjedocima. Nastavak saradnje sa Balkanskom istraživačkom mrežom BiH i snimanje novih svjedočanstava jedan je od najvažnijih projekata za Memorijalni centar, jer njime nastavljamo trajno bilježiti priče preživjelih, a one su neprocjenjive”, dodaje Suljagić.

Važnost ovog projekta se ogleda upravo u očuvanju svjedočanstava, s obzirom na protok vremena usljed kojeg mnogi nisu dočekali da ispričaju svoje priče. Dva sagovornika iz projekta – Đulsa Velić i Senahid Mehmedović – preminuli su dok je trajalo snimanje ostalih svjedočanstava. Nakon završetka snimanja svih svjedočanstava, preminuli su sagovornici Hajra Ćatić i Junuz Smajlović.

Izvršni direktor Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) Denis Džidić izrazio je zadovoljstvo nastavkom saradnje i snimanjem svjedočanstava, prvenstveno jer je u zemlji i šire prepoznata važnost ovakvog projekta.

“Žrtve, preživjeli, javnost, ali i međunarodne organizacije, prepoznali su važnost ovog projekta, pa smo izrazito sretni što ga možemo nastaviti i omogućiti svima, koji to nisu uradili do sada, da podijele individualne priče kako ne bi bile zaboravljene, ali i s ciljem borbe protiv negiranja genocida i drugih zločina, te revizionističkih narativa prisutih u javnosti“, kaže Džidić.

Hasan Hasanović, vođa tima usmene historije Memorijalnog centra, smatra da su lične priče preživjelih najbolje oružje u borbi protiv zaborava, historijskog revizionizma i negiranja genocida.

“Usmenom historijom popunjavamo prazan prostor mozaika našeg kolektivnog sjećanja vezanog za genocid u Srebrenici, stvaramo narativ van sudskog ,čime stvaramo pretpostavke za stvaranje veće empatije i svjesnosti o djelokrugu, pogubnosti i posljedicama genocida“, pojašnjava Hasanović.

Također, naredne godine – prije obilježavanja 28. godišnjice genocida počinjenog u Srebrenici – bit će održana i ljetna škola usmene historije na kojoj će se govoriti o važnosti usmene historije za borbu protiv revizionizma i negiranja genocida, te nastojati podići svijest mladim ljudima o opasnosti ovakvih narativa i njihovim posljedicama.

Džidić se posebno osvrnuo na važnost osvještavanja mladih ljudi kroz ovu ljetnu školu.

“Mladi ljudi izloženi su različitim vrstama revizionističkih narativa, a kroz ljetnu školu imamo priliku razvijati svijest o tome na osnovu svega urađenog kroz ovaj zajednički, ali i individualne projekte BIRN-a BiH i Memorijalnog centra, kako bismo pružili potrebne alate za borbu protiv negiranja i revizionizma“, dodaje Džidić.

Na kraju ovog projekta planirano je i kreiranje dokumentarnog filma proisteklog iz 100 prijašnjih, ali i 100 novih svjedočanstava.

Projekt “Životi iza polja smrti“ započet je u oktobru 2020. godine, kada je počelo snimanje 100 svjedočanstava preživjelih svjedoka genocida, a rezultirao je i stalnom postavkom predmeta koje su preživjeli donirali na trajno čuvanje u spomen-sobi otvorenoj u Memorijalnom centru u februaru ove godine.

Dajući prostor porodicama žrtava i dijeleći priče o ljudima koji su ubijeni u genocidu u Srebrenici, BIRN BiH i Memorijalni centar ispunjavaju cilj MATRA projekta “da doprinese društvenoj promjeni“, boreći se protiv negiranja genocida, kao i protiv diskriminacije povratnika – koji su u genocidu izgubili svoje najmilije – u Srebrenicu.

Svi zainteresovani koji žele ispričati svoje priče za ovaj projekat, mogu se javiti Memorijalnom centru u Srebrenici ili Balkanskoj istraživačkoj mreži u Sarajevu.