Đuričić i ostali: Bivši stražari govorili o logoru “Uzamnica“ u Višegradu

Slavko Đerić, bivši stražar, ispričao je kako mu je nadređeni bio optuženi Milomir Đuričić, te da je razvodnik straže bio Vukadin Spasojević.

Kako je ispričao u Sudu BiH, on je sa još 12 stražara, koliko ih je bilo u smjeni, osiguravao bivšu kasarnu gdje su čuvali ljude – muslimane – koji su dovedeni u “Uzamnicu“. Naveo je kako ih je bilo oko 20, te da su bili muškarci, žene i dvoje djece.

“Oni su bili u jednoj baraci – hangaru, blizu upravne zgrade. Mogli su izaći, ali noću su bili zaključani unutra“, rekao je Đerić.

Svjedok je opisao kako je izgledao kompleks kasarne, te da unutar hangara nije bilo vode.

“Zatvorenici su se vani kupali, bila je česma“, prisjetio se svjedok.

Naveo je da nije bilo nikakvih incidenata sa vojnicima, sve dok u “Uzamnicu“ nisu došli Milan i Sredoje Lukić sa svojim ljudima. Đerić je rekao da su oni ulazili u hangar sa zatvorenicima i tukli ih ali, kako je rekao, on nikada nije bio prisutan tu, već je to čuo od drugih stražara.

Haški tribunal osudio je Milana Lukića na kaznu doživotnog zatvora, a njegovog rođaka Sredoja Lukića na 30 godina za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene u Višegradu, tokom sukoba od 1992. do 1995. godine. Dvojica rođaka optužena su za ubistvo, mučenje i istrebljenje, počinjena uglavnom u prvim mjesecima rata.

Milan Lukić je proglašen krivim za progone, ubistvo, istrebljenje, okrutno postupanje i nehumana djela, kao zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, u vezi sa šest odvojenih incidenata. Dodatno je proglašen krivim za premlaćivanje muslimanskih zatočenika u zatočeničkom logoru u Uzamnici.

Svjedok je rekao kako se Lukićima niko od njegovih nadređenih nije smio suprotstaviti.

“Đuričić mu je govorio da ne može ući, ali on je ulazio na silu“, naveo je svjedok.

Miograd Pecikoza također je bio stražar u “Uzamnici“. On je potvrdio da mu je Đuričić bio komandir, a Spasojević razvodnik straže.

Rekao je kako su u “Uzamnici“ bili zatvorenici – muslimani, ali da su oni s njima imali korektan odnos.

“Žene bi nama očistile spavaone, a mi bismo njih častili kafom“, naveo je svjedok.

Pecikoza je ispričao i kako su neke zatvorenike vodili na radnu obavezu, da istovaraju ili utovaraju određene stvari, te je negirao da je bilo fizičkog zlostavljanja zatvorenika.

Za zločine u “Uzamnici” sudi se Milomiru Đuričiću, u svojstvu upravnika logora, te Vukadinu Spasojeviću zvanom Mićo i Era, u svojstvu razvodnika straže. Na teret im je stavljen progon bošnjačkih civila – zatvaranjem, nanošenjem teških tjelesnih i psihičkih povreda, seksualnim zlostavljanjem i drugim nečovječnim djelima.

Goran Popović, koji je također bivši stražar iz logora, naveo je kako je Dragan Sekulić bio komandir, a da je nakon njega došao Milomir Đuričić, ali se nije mogao sjetiti datuma, dok je negirao da je razvodnik straže bio Spasojević.

Tužiteljica Enisa Adrović podsjetila je svjedoka na ranije dati iskaz, u kojem je naveo da je Mićo (Vukadin) Spasojević bio razvodnik straže, ali on je rekao kako se ne sjeća da je ikada vidio Spasojevića.

“Zbunili ste me, ali hajde neka to bude da je tačno“, rekao je svjedok, odgovarajući na pitanja tužiteljice.

Popović je ispričao kako je čuo od drugih stražara da su u “Uzamnicu” dolazili Milan i Sredoje Lukić, ali da nikada nije bio prisutan.

“Oni su tukli zatvorenike. Neki od njih su imali podljeve krvi, ali ih nisam vodio doktoru“, rekao je Popović.

Nebojša Todorović je bio član komisije koja je preuzela objekat bivše kasarne “Uzamnica“ nakon povlačenja pripadnika Jugoslavenske narodne armije (JNA).

Nakon što su preuzeli kompleks kasarne, svjedok je naveo da su tu dovedeni muslimani iz Dobruna, koji su radili na poljoprivrednom zemljištu, na njihov zahtjev.

“Oni su imali nekih problema i tražili su da ih tu sklonimo“, naveo je Todorović.

Todorović je ispričao kako su u “Uzamnici“ imali najviše problema sa dolascima paravojnih formacija, navodeći da je dolazio i Milan Lukić.

“Ako se desi da neko od srpskih vojnika pogine, oni dođu gore i na silu ulaze“, rekao je svjedok.

Na pitanje tužiteljice, kako je moguće da 12 stražara nije moglo zaustaviti tri čovjeka, svjedok je odgovorio: “Plašili smo se za svoj život i živote svojih porodica, a Đuričić se nije smio suprotstaviti iz straha, jer su bili komšije”.

Nastavak suđenja zakazan je za 25. oktobar.